Članak s ovim naslovom je u Los Angeles Daily News objavio Bjorn Lomborg, predsjednik Copenhagen Consensus grupe i autor nekoliko knjiga s temom klimatskih promjena. Osim skraćene verzije njegovog članka označenog s L, u ovom tekstu ima izvadaka iz članka Citizen magazina (oznaka C) i nešto mojih komentara (DB).
L: Svake godine svjetski klimatski sastanci predstavljaju paradu licemjerja pri čemu svjetska elita dolazi privatnim mlažnjacima kako bi čovječanstvu držala prodike o smanjivanju emisija ugljika. Na ovogodišnjem sastanku u Egiptu će to licemjerje biti još izraženije nego inače jer će bogati energično držati predavanja siromašnim zemljama o opasnostima fosilnih goriva – nakon proždiranja velikih količina nove nafte, plina i ugljena.
Na sastanku u Egiptu će upravo vođe razvijenih ozbiljnih lica izjavljivati da siromašne države moraju izbjegavati upotrebu fosilnih goriva zbog straha od pogoršanja klimatskih promjena i usmjeriti se na nepovezane izvore vjetra i sunca. U govoru koji je namijenjen prije svega Afrikancima generalni tajnik UN-a Antonio Guterres je izjavio da bi bilo pogrešno ulagati u nova nalazišta plina i nafte.
DB: O onome što nude Africi već godinama, kakvi su rezultati i što o tome misle predstavnici Afrike sam pisao ovdje i ovdje .
L: Licemjerje je zaista zapanjujuće. Sve do jedne bogate zemlje su to postale zahvaljujući upotrebi fosilnih goriva. Velike razvojne organizacije, na zahtjev bogatih država, odbijaju ulagati u upotrebu fosilnih goriva kojima bi se siromašni uzdigli iz siromaštva.
Prvo pravo objavljeno ispitivanje o utjecaju upotrebe solarnih panela na živote siromašnih ljudi je pokazalo da ono malo struje nije imalo nikakav utjecaj na njihove živote; nisu povećali uštedu ni potrošnju, nisu pokretali više poslova niti su im se djeca više školovala.
Skoro dvije i pol milijarde ljudi i dalje kuha i grije se (bez dimnjaka) na drvo i balegu. Solarni paneli ne rješavaju taj problem jer su preslabi za električne štednjake i grijalice.
Za razliku od toga, dostupnost električne mreže ima značajan pozitivan rezultat na prihod, potrošnju i školovanje u kućanstvima.
Najveća prevara je u tome što su se vođe bogatih nekako uspjeli prikazati kao zeleni propovjednici, dok istovremeno više od tri četvrtine njihove ogromne proizvodnje energije potječe od fosilnih goriva, a sunce i vjetar tome doprinose sa samo 2.4%. Usporedimo to s Afrikom, kontinentom koji polovinu energije dobija iz obnovljivih izvora. Ali, ta energija je uglavnom dobijena iz drva, slame i balege i u stvari je pokazatelj koliko malo energije je na raspolaganju kontinentu.
Ipak, postoji otpor zemalja u razvoju koje su prozrele ovo licemjerje. Egipatski ministar financija je nedavno izjavio da siromašne zemlje ne bi trebale biti kažnjene i upozorio da klimatska politika ne bi trebala povećati njihovo stradanje. Europa pretražuje svijet za još fosilnih goriva jer su potrebne kontinentu za razvoj i blagostanje. Takva jednaka prilika ne bi trebala biti uskraćena najsiromašnijima.
C: Tanzanija je tradicionalno izvozila ugljen za termoelektrane samo svojim susjednim državama. Prijevoz na veće daljine nije dolazio u obzir jer je to zahtijevalo kamionski prijevoz više od 600 kilometara, od rudnika na jugozapadu do luke Mtwara na Indijskom oceanu.
Europska energetska kriza je sve to promijenila. Zbog rata su cijene ugljena na rekordnim razinama. Kupci iz Europe su spremni platiti visoku cijenu za ugljen, uveženu čak i iz dalekih zemalja kao što su Tanzanija, Botswana i možda Madagaskar. Europski kupci plaćaju dvostruko više nego što se u Aziji navodi kao uobičajena cijena tone ugljena. Ugljen se izvozi u Nizozemsku, Francusku i Indiju, a postoje planovi i za Njemačku, Poljsku i Veliku Britaniju.
Ponovno oživljavajući zahtjev za ugljenom kojima se Vlade država pokušavaju odvojiti od ruske energije u suprotnosti je s klimatskim planovima odmaka od najvećeg zagađivača kod fosilnih goriva. Europa se na ovom području natječe s drugim kupcima jer je alternativa (plin) skuplja.
Europske države su privremeno odustale od ciljeva zaštite okoliša i žele nagomilati gorivo i ponovno otvoriti već ukinute termoelektrane na ugljen kako bi se pripremile za zimu s teškoćama.
Postojeći zalet u potrošnji ugljena bi mogao dovesti države u koliziju s ambicioznim planovima smanjivanja emisija CO2. Europske Vlade kažu da je to privremena promjena iako će to ovisiti o duljini trajanja energetske krize.
Kako kaže rudarska kompanija iz Botswane: „Negativna priča koja okružuje ugljen je napuštena, a ugljen je prihvaćen kao izvor energije u kriznim vremenima.“
DB.
Najkraće rečeno, ovi iz privatnih aviona govore onima bez struje, čiste vode i obrazovanja: „Nemojte raditi kao mi, vidite dokle nas je to dovelo. Nije sad vrijeme za vaše obroke, pitku vodu i zdravstvenu brigu. Imamo važnija posla, moramo spašavati planet od nas.“
Ugljen je sigurno najprljaviji izvor energije što se tiče kvalitete zraka. Međutim, u suvremenim termoeektranama tehnologijom postavljanja odgovarajućih filtera se postiglo značajno smanjenje emisije čestica u zraku. Drugi faktor koji značajno utječe na „prljavost“ energetskog izvora je visina dimnjaka. Za potrebe termoelektrane Plomin je hidrometeorološki zavod radio mjerenja vjetra u svim godišnjim dobima i različitim vremenskim situacijama. Shodno tome, dimnjak TE Plomin je najviša građevina (340 m) u Hrvatskoj. Slično, u Sloveniji je za potrebe TE Trbovlje izgrađen dimnjak visine 360 metara koji je najviši u Europi.
Energija negdje mora biti proizvedena kako bi došla do naših domova i industrijskih postrojenja. Pokazalo se da su energije sunca i vjetra previše nestalne i slabe za zadovoljavanje potreba, ne samo razvijenih nego svih zemalja. Budući da rezervi ugljena iz postojećih nalazišta ima dovoljno za preko stotinu godina, pametnije bi bilo koristiti pouzdani izvor dok se ne nađu nova, sigurna i ekološki prihvatljivija rješenja. Prvi korak u tom smjeru napravljen je u Kini gdje su vlasti odobrile eksperimentalni rad reaktora na Torijeve soli, tehnologije koja značajno smanjuje opasnost od nesreća i pojeftinjuje proizvodnju struje.
Međutim, kako reče stara poslovica: Što na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš. Ako netko misli da će upotreba električnih vozila riješiti bilo kakvu vrstu zagađenja, potrebno je podsjetiti da za akumulator jednog boljeg takvog auta treba iskopati i obraditi oko 25 tona ruda. Naravno, bogati će uvoziti gotove automobile, a „prljava“ proizvodnja će se odvijati negdje drugdje.
Za jedan akumulator električnog automobila treba oko deset kilograma kobalta. Oko polovine ukupnih svjetskih rezervi kobalta se nalazi u DR Kongo. Strane kompanije u čiijem vlasništvu je većina rudnika malo brinu za posljedice rudarenja pa evo kako od sumporne kiseline i puna teških metala nizvodno od rudnika izgleda obližnja rijeka. Riba, naravno, nema. Toliko o očuvanju života, a bioraznolikosti nema jer nema ničeg živog u njoj. Ljudi koji žive u blizini imaju u krvi četiri puta više kobalta od najviših vrijednosti onih u zapadnoj Europi.
Osim velikih stranih, postoje i mali rudnici u vlasništvu Kongoanaca, o čijim uvjetima rada najbolje svjedoči sljedeća slika, a rudari se u svojoj zemlji smatraju dobrostojećima jer dnevno zarade tri dolara.
Zaista, može li se tehnološka zelena tranzicija provesti bez izrabljivanja onih koji nam osiguravaju električne automobile, mobitele i sve ostale suvremene naprave na baterije? I sve to u ime „kontrole“ klime, kao da klima planeta više ovisi o čovjeku nego Suncu, geomagnetskom polju i stotinama drugih prirodnih faktora.
Sjetite se ovoga kad sljedeći put budete kupovali novi mobitel ili neku drugu spravu na baterije bez stvarne potrebe.
izvori:
https://www.dailynews.com/2022/11/05/the-hypocrisy-and-illogic-of-the-un-climate-summit/ https://www.thecitizen.co.tz/tanzania/news/national/demand-for-coal-in-europe-a-boon-for-tanzania-3956438
Klima i Energija 