Tko o čemu, ja o papigama i to ne bilo kojim nego australskim narančastotrbim. Te ptičice selice su ugrožena vrsta jer ih ukupno ima oko 200. Dio godine provedu na otoku Robbins koji se nalazi odmah do Tasmanije.
Otok, veličine kao naš Rab, je u privatnom vlasništvu i služi za uzgoj goveda. Vlasnik se dogovorio da se na otoku izgradi ni manje ni više nego 122 vjetroturbine. „Zeleni“ su barem dijelom shvatili da vjetroturbine ubijaju ptice i aktivirali se. Konačno je pala odluka da se vjetroturbine mogu izgraditi, ali ne smiju raditi pet mjeseci koliko papige žive na njemu. Zašto su „zeleni“ djelomično shvatili o čemu se radi? Ostalih sedam mjeseci je ubijanje ostalih ptica potpuno zakonito i legalno.
Sad vrlo malo matematike. Iskoristivost turbina je ispod 30%, ako rade cijele godine, što znači da će u ograničenom režimu rada njihova iskoristivost biti oko 15%, odnosno od 900 MW postavljene snage moći će se dobiti 135 MW. Stvarna brojka bi mogla biti samo još manja, jer je vjetar hirovite prirode.
Nije ovo prvi slučaj ograničenja rada vjetroturbina zbog zaštite ptica i šišmiša. Mislim da bi to moglo značiti napredak u „zelenom“ razmišljanju samo pod uvjetom da odgovor ne bude kako svima treba još vjettroturbina, koje ionako daju malo energije za koju se nikad ne zna kad će je biti ništa, malo ili previše. Za proojekt je predviđeno više od milijarde dolara. Za taj novac mogla bi se napraviti najsuvremenija termoelektrana na ugljen čiji rok upotrebe je tri puta dulji, a iskoristivost postojana 94% vremena. Zašto na ugljen? Australija ovim tempom ima dokazane zalihe ugljena za 1200 godina, a i uz izvoz oko 300 godina. Sve se to radi zbog „zaštite klime“, zar ne? Ne baš.
Europska unija misli kazniti Francusku s 500 milijuna Eura zbog nedovoljne izgradnje „obnovljivih“ izvora energije. Možda bi to i moglo proći negdje drugdje kao argument, ali Francuska im 56 nuklearnih elektrana koje proizvode preko dvije trećine električne energije i emitiraju nula grama ugljikovog dioksida. Time je ona među „najčišćim“ državama EU. Dakle, nije važno koliko CO2 se emitira u atmosferu, nego koliko novca se ulaže u nepouzdane vjetroelektrane i solarne panele, čime će se smanjiti električna energija na raspolaganju, slijedom toga povećati cijene i smanjiti životni standard.
Usput, Švicarska vlada je zaključila da će se ove zime, ako bude kriza sa strujom, električni automobili smjeti koristiti samo u najnužnijim situacijama. I tako nam zatvaraju krug i vraćaju nas u srednji vijek pod izlikom fantomske „klimatske krize“. Koliko je to realna kriza najbolje govori podatak da je neki dan u Australiji zabilježena temperatura od minus sedam 0C. Pa šta, i mi smo tu negdje blizu. Da, ali tamo za nekoliko dana počinje ljeto pa je ovih -7 najhladnija temperatura ikad izmjerena u ovo doba godine.
Na kraju hvala Joanne Nova, australskoj novinarki koja na svom blogu iznosi zanimljive podatke iz čijih činjenica potječe i ovaj tekst.
izvor:
Klima i Energija 