Mnogi često spominju kako će najsiromašnije zemlje biti najjače pogođene klimatskim promjenama, iako su najmanje krive za njih budući da najmanje i najkraće koriste fosilna goriva. Riječima Mohameda Adowa, direktora kenijske neprofitne organizacije “Power Shift Africa”: “Afrika je najmanje kriva za uzrokovanje klimatskih promjena, ali ovaj izvještaj (pripremljen za COP26 u Glasgowu) pokazuje da će snositi najgore posljedice. To je vrlo nepravedno.”
Iz takvih stavova rađa se osjećaj krivnje i moralnog duga stanovnika razvijenih zemalja, pogotovo mladih, prema nerazvijenim zemljama i želja da im se pomogne. Ovaj, u osnovi, plemenit osjećaj želje da se pomogne veliki igrači poput banaka i investicijskih fondova iskorištavaju na svoj način.
Za razliku od neprofitnih i mladih, službene organizacije imaju drugačiji stav. NJ Ayuk je predsjednik Afričke komore za energiju. Da vidimo što je napisao nakon tri dana u Glasgowu. “I dalje sam razočaran globalnim elitama zbog toga što nisu pozvali predstavnike naftne i plinske industrije. Uz zastrašujuća upozorenja o nadolazećim opasnostima klimatskih promjena koja svakodnevno prekrivaju naslovnice, prelazak energije s fosilnih goriva na obnovljive izvore je vruća tema. Razgovor o potpunoj zabrani fosilnih goriva kruži u liberalnijim krugovima u Sjedinjenim Državama i Europi dok se tvrtke bore da postave hektare novih solarnih ćelija i zasade šume vjetrenjača. U svibnju je Međunarodna energetska agencija (IEA) predložila zabranu bilo kakvog novog ulaganja u fosilna goriva nakon 2021., a već vidimo značajno manje investicije u naftnim i plinskim projektima diljem svijeta. Odgovorio sam na njihov propagandni trik (izvor 2) i još uvijek ostajem pri svom odgovoru. Živimo u stvarnosti. A danas, u stvarnoj Africi, taj cilj nije izvediv. Niti je preporučljiv.
Prijetnja klimatskih promjena je stvarna, a cilj njenog smanjenja je plemenit, ali ono što se često zaboravlja u ovim raspravama su posljedice brzog prelaska s fosilnih goriva, osobito u zemljama u razvoju poput onih u Africi. Zemlje koje su više od stoljeća uživale u energetskom razvoju i gotovo potpunoj elektrifikaciji učinile su to prije svega iskorištavanjem vlastitih prirodnih resursa u najvećoj mogućoj mjeri – pravo koje nisu svi mogli jednako iskoristiti. Dok si razvijeni svijet može priuštiti riskirati i razmišljati o odbacivanju starih industrija, veliki dijelovi Afrike još uvijek se bore da svojim ljudima osiguraju pouzdanu električnu energiju. Kao rezultat toga, industrijalizacija i ekonomska stabilnost ostali su izvan dosega za velike dijelove kontinenta. Obrazovanje i pružanje zdravstvene zaštite su još veći izazovi u siromašnim zajednicama. Ovo su neki od razloga zašto je Afrička komora za energiju postala otvoreni zagovornik kontinuirane proizvodnje prirodnog plina: inicijative za proizvodnju plina – razvoj i širenje plinskih elektrana, koja nije novost u Africi, ali dobija na zamahu. Plinske elektrane su praktičan način rješavanja energetskog siromaštva i imaju smisla za Afriku. Ovo nije vrijeme za pritisak na afričke zemlje da ih napuste.”
Afrika je kontinent koji u ukupnim emisijama CO2 doprinosi vrlo skromnih 2-3 %. Osnovni problem s afričkom “energetskom tranzicijom” je to što, praktički, nema osnovnu energiju, pa slijedom toga ne može ni provesti “prelazak na zelenu energiju”. Još jednostavnijim rječnikom, ako hoćeš preći s magarca na konja prvo ti treba magarac (kojeg Afrikanci najvećim dijelom nemaju).
Jednako tako nemaju ni novca da izgrade energetsku infrastrukturu (nema ga ni Hrvatska). Novac je kod onih drugih koji planiraju potpuno obustaviti investicije u korištenje fosilnih goriva općenito. Umjesto toga nudi se izgradnja takozvane “decentralizirane” električne mreže. Radi se o postavljanju solarnih panela ili vjetroturbina koje će strujom opskrbljivati nekoliko sela. Naravno, investicija je na kredit s kamatama, a cijena struje fiksirana tako da za strane ulagače bude profitabilna. Nakon dvadeset godina ostat će “groblja” napuštenih pogona, a pretpostavljam da će biti problema i u održavanju sustava. Možda će stanovnici tih sela zaista biti sretni ako i kad dobiju tu skupu i nepouzdanu struju, ali mene cijela priča neodoljivo podsjeća na šarene staklene perlice i ogledalca koju su kolonizatori svojevremeno mijenjali za zlato i druge “nevažne” stvari.
Za kraj, poruka mladima (iako znam da mladi ne vole kad im se popuje). Nemojte dozvoliti da vaš opravdan bijes prema postojećem školskom i svakom drugom represivnom aparatu usmjerite prema izmišljenom (borba protiv klimatskih promjena) protivniku. “Borbom protiv klimatskih promjena”, iako prividno protiv, u stvari se borite na strani bogatih i vladajućih, što zaista ne mislim da vam je namjera. U svijetu punom intravenozno ubrizgavane kontinuirane medijske propagande nije jednostavno razlučiti koji cilj je pravedan prema ljudima i prirodi.
izvori:
Klima i Energija 