U posljednje vrijeme Europa se suočila s energetskom stvarnošću. Sva fosilna goriva poskupljuju, Kina i Indija imaju redukcije struje (i kućanstva i industrija) zbog nestašice ugljena, a stotine tisuća vjetroturbina i milijuni fotonaponskih uređaja pritom rade koliko mogu, što nije mnogo. Nuklearnom lobiju se smješi obrat situacije u kojoj im je bilo praktički zabranjeno svako prisustvo u Glasgowu na COP 26 sastanku o klimi. U međuvremenu se nastoje pronaći razlozi za mali učinak obnovljivih izvora u Velikoj Britaniji i Europi općenito.
Kratka digresija prije nastavka. Glavnoj struji klima „stručnjaka“ čest je argument kako njihovi neistomišljenici nisu „pravi“ stručnjaci po pitanju klimatskih promjena, pa tako ni sve što oni nastoje pokazati ili dokazati ne može biti istinito.
U svom tekstu „Dobri stari ugljen“ (ovdje) sam citirao profesora Matthewa Patersona o tome kako treba postaviti vjetroturbine na više različitih lokacija jer će „vjetar uvijek negdje puhati.” U njegovu obranu ovako olako izrečene netočne tvrdnje treba reći da je čovjek povjesničar i politolog.
Šefica Svjetske meteorološke organizacije za klimu i energiju Roberta Boscolo je izjavila kako je vjetar puhao 15% manje prvoj polovici 2021. (tako kaže jedno istraživanje) na području Sjeverne Europe, što je posljedica klimatskih promjena, zbog zagrijavanja polarnih područja. Nažalost, nisam mogao saznati što je po struci dotična gospođa, jer je na svom profesionalnom profilu napisala da je “stručnjak za klimatske financije”. Vratimo se njenom razmišljanju. Prvo, stalno nam se govori kako vjetar, zbog klimatskih promjena, puše više i jače, a ne manje. Drugo, kako to da se polarna područja zagrijavaju, a ledenog pokrova ima sve više na oba pola i uz to je Antarktika rekordno hladna.
Želim podsjetiti na jedan moj vrlo malo čitani tekst Paradoks (ovdje) u kojem sam objasnio kako se obnovljivi izvori postavljaju prema postojećim vremenskim (klimatskim) uvjetima, a očekuje se da se oni promijene.
Bilo kako bilo, čeka nas uzbudljiva budućnost. Pod tim mislim na podršku “borbi protiv klimatskih promjena”, čija popularnost će nastaviti padati kad roditelji počnu objašnjavati svojoj djeci-aktivistima da, zbog visokih računa za grijanje, vožnju i sve ostalo, neće moći imati (dobiti) mnogo toga. Drugi dio uzbudljive budućnosti bit će penjanje starijih osoba u svoj hladni stan na 15. katu nebodera za vrijeme redukcija struje i slične “uzbudljive” događaje.
Možda bi profesor politolog i stručnjakinja za klimatske financije mogli u duetu zapjevati:
Duni vjetre malo sa Neretve, pa rastjeraj tamu po Mostaru…
S malo promijenjenih riječi pjesma bi mogla postati međunarodni hit pristalica energije vjetra. Svakako preporučujem domaću verziju Mostar sevdah reuniona (izvor 2).
izvori:
Klima i Energija 