Razmišljanje o klimi

Nitko od nas iskustveno ne zna što je klima. Možemo se sjećati nekog iznimno vrućeg dana ili tjedna ili jako hladne zime, kišnog proljeća, dozvoljavam i nekoliko za redom, ali to je to. Tridesetogodišnje srednje vrijednosti temperature, naoblake, količine oborine itd. ne možemo pojmiti. Zato postoje podaci koje analiziramo i promatramo kako su se meteorološki parametri mijenjali u vremenu. Već sam pisao o originalnim i „podešenim“ podacima (ovdje). Onog trena kad računalnim programom promijenite mjereni podatak cijela teorijska piramida koju gradite (ili ste namjeravali graditi) se ruši jer joj je temelj nevaljao. Samo u umjetnosti možete napraviti piramidu koja stabilno i vječno stoji na svom vrhu jer predstavlja čovjekovu maštu i talent.

Digitalna umjetnost, autor: Naimish Nikhil

Kad razuman čovjek vidi takve manipulacije osnovnim podacima postaje sumnjičav, ne samo prema toj, nego i svim ostalim konstrukcijama službene „struke“, pogotovo ako se nazire financijski motiv. Nadam se da će ravnoteža (koju Vladimir Meteologos s pravom spominje) pobijediti jednom i u onoj Frommovoj: imati ili biti. Iz današnje perspektive čini mi se da postoji neravnoteža u  korist „imati“. Čekam da se „biti“ probudi i nadam se.

Natrag na klimu. Načitao sam se i naslušao o klimatskim promjenama. Teorija  Abdussamatova ima nekoliko privlačnih teza. Prije svega, činjenicu da je Sunce naš jedini izvor energije i da ono ne zrači uvijek jednako, iako se nekad mislilo drugačije zbog čega je veličina pogrešno nazvana sunčeva konstanta. Postoje različite procjene o veličini njene promjene, a ovdje ćemo uzeti vrijednost iz rada Egorove i dr. (2018.) od približno 5 W/m2. Ne izgleda puno, ali…Površina Zemljinog presjeka je  128 milijuna km2, pa kad se pomnože razne brojke dobije se oko 10 miljuna TWh godišnje, odnosno pet stotina puta više od cjelokupne svjetske proizvodnje struje. Samo da ponovim, ne radi se o ukupnom sunčevom zračenju nego o razlici jačine zračenja u različitim razdobljima. Promjene se ne događaju preko noći, ali mogu trajati desetljećima i ranije se osjećaju na kopnu koje se brže grije i hladi.

Prosječna temperatura oceana je oko 4 oC. Hladno, zar ne? U slučaju El Niña miješanje po dubini vodenih masa je usporeno i zato nastaje ogromno područje više temperature na površini, a u slučaju La Niñe, miješanje je intenzivnije pri čemu dolazi do značajnog hlađenja površine oceana. I jedan i drugi fenomen intezivno utječu na vrijeme na nekoliko kontinenata, pa i na globalnu temperaturu (ovdje). Oceani su zbog svoje mase i velikog toplinskog kapaciteta baterije koje održavaju globalnu temperaturu. Potrebno je dugačko vrijeme da se primijete razlike u zagrijavanju ili zahlađenju. Kao primjer, Jadransko more je mali zaljev Mediteranskog, pa ipak znamo da njegova temperatura kasni mjesec i više dana za temperaturom zraka.

Približno u sredini i dvije trećine prema gore – Jadransko more

Stoga je moguće da je Abdussamatov blizu istine da globalna temperatura kasni za promjenama sunčevog zračenja tridesetak godina, zbog sporijeg „punjenja“ ili „pražnjenja“ oceanskih baterija (odnosno pozitivne ili negativne energetske neravnoteže Zemlje).

Ima nešto i u Svensmarkovoj tezi o ulozi kozmičkih zraka u stvaranju niskih oblaka pri čemu sunčev „vjetar“ jače ili slabije odbija zrake, te je stoga toplije (manje niskih oblaka) kad ima više sunčevih pjega (koje ga proizvode) i obratno.

Da vidimo kako u priči stoji službeni „krivac“ zagrijavanja ugljikov dioksid. Problem s teorijom da će sve biti u redu ako je koncentracija CO2 0.035% atmosfere, a ne 0.040 ili malo više jest što je jednosmjerna, odn. postoji samo zatopljenje. Ne postoji mogućnost da se planet ohladi, makar i za stotinku stupnja, dok god CO2 raste i postoji ljudska civilizacija. Tom teorijom  i posljedičnim restrukturiranjem energetike se ne mogu objasniti promjene temperature niti jednog povijesnog razdoblja, ali se može uništiti civilizacija.


Temperature niže atmosfere u posljednjih 400 000 godina. Lijevo – promjene temperature u odnosu na sadašnju, dolje – tisuće godina, 0 je sadašnja vrijednost

Temperatura se stalno u vremenu mijenjala i uvijek su promjene bile uzrokovane prirodnim faktorima koje do danas ne znamo razjasniti. Samo u posljednje vrijeme „znamo“ da onih ošacanih pet posto CO2 (0.002% ukupne mase zraka) koje ljudska civilizacija stavlja u zrak čini globalno zagrijavanje.

Poseban problem je pitanje „globalne“ temperature. Kad se pronađe da su Grenland ili Aljaska ili južnoafričke spilje ili dijelovi Indokine nekad bili topliji nego danas, službena „struka“ odgovara da to toplo nije bilo globalno nego lokalno. To hoće reći, mora da je negdje bilo dosta hladnije. Podsjeća me na iskustvo s posla. Nakon akcije obrane od tuče događalo se da je negdje prijavljena velika šteta od tuče. Odem sutradan na lokaciju i ustanovim da je šteta vrlo mala. Kaže lokalac: “Kod nas nije strašno, ali u susjednom selu je katastrofa.“ Odem u susjedno selo, nema štete, ali ima identičnog odgovora: „Nije kod nas, ali…“. I tako cijeli dan pratim nepostojeći trag velike štete sve dok me ponovno ne upute na prvu, već viđenu, lokaciju. Slično nekako „struka“ objašnjava „nelogičnost“ temperatura prošlih vremena: „Nije tu gdje ste vršili istraživanje, nego…“. Nije nego.

Ukratko samo o onome što ne znamo prognozirati, a bitno je za klimu:

– El Niño i La Niñu

– promjene magnetskog polja Zemlje (ovdje)

– promjene ukupnog sunčevog zračenja

– vulkansku aktivnost

Jedino što sigurno znamo jest da nas u nekoj budućnosti čeka ledeno doba (zahvaljujući Milankoviću).

Ugljikovog dioksida ima malo u atmosferi i ključan je za opstanak našeg života. Znamo da možemo živjeti i uz deset puta veću koncentraciju CO2 nego što je danas u zraku i da nas hladnije vrijeme ubija nekoliko puta više od toplijeg (ovdje). Znamo da je u prošlosti bilo i toplije nego danas i da su to uvijek bila vremena razvoja i blagostanja (ovdje). Mediji i „struka“ su uspjeli nagovoriti mnoge od nas da zaboravimo zdrav razum i osnovu našeg preživljavanja – prilagodbu.

Što ćemo s tisućama kilometara postavljenih solarnih panela ako se vulkani malo intenzivnije probude i zastru Sunce (što je jedna od teza o ne tako davnom Malom ledenom dobu) ili milijunima vjetroturbina ako ne bude vjetra? Znam, okrivit ćemo vještice.

Nemam ništa protiv različitih teorija, ali imam protiv dogme koja za sobom neopravdano povlači energetsku nesigurnost i siromaštvo.

Kako kaže IPCC: „U istraživanju i modeliranju klime treba znati da se radi o združenom nelinearnom kaotičnom sustavu, te zato dugoročno predviđanje budućih stanja klime nije moguće.”

Bez obzira na muzičko opredjeljenje molim vas da pogledate izvor 2. Uz elementarno razumijevanje bilo kojeg slavenskog jezika, stvar je jasna.

izvori:

1. https://www.geocraft.com/WVFossils/last_400k_yrs.html

2. https://www.youtube.com/watch?v=hnaFuTtNXjE

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.