Umjesto uvoda. Dva su neposredna povoda ovom članku. Dr. Spencer je u svom nedavnom predavanju naglasio svoju skepsu što se tiče podešavanja (homogenizacije) temperaturnih podataka jer je statistički nevjerojatno da novije verzije podataka pokazuju sve veće zagrijavanje. Vlado „Meteologos“ me upitao gdje bi mogao naći izvorne podatke o temperaturi, po neku meteo stanicu iz različitih dijelova svijeta. Budući da je članak malo dulji i ima dosta slika, nestrpljivi mogu odmah na sažetak pri kraju teksta.
Tony Heller je američki kompjuteraš i geolog iz čijih prezentacija sam saznao prilično o „homogenizaciji“ podataka. Slijede dijelovi iz njegove nove prezentacije s nešto mojih razmišljanja. SAD ima relativno dugi niz godina s temperaturnim podacima širom države. Bazu podataka drže dvije američke vladine organizacije NOAA i NASA-GISS. Na slici dolje je grafikon koji je NASA objavila 1999. godine.
Crveno su označene 1936. i 1999. godina, a rekordno topla je bila 1936. Dvadeset godina kasnije NASA je prikazala grafikon istog razdoblja u kojem je najtoplija 1999. (slika 2). Bivša najtoplija 1936. nestala je „homogenizacijom“ podataka, a temperaturne varijacije su postale zagrijavanje.
Sljedeća slika prikazuje razliku između originalnih („sirovih“) i „homogeniziranih“ (podešenih) podataka koju je NOAA objavila 2004. godine. Primjetne su vrlo male razlike (desetinka stupnja) do 1958., nakon čega se razlike povećavaju (prema pola stupnja). Ajde da im djelomično oprostimo jer imaju loš, ali ipak, izgovor. Naime, stanice su premještane na aerodrome koji se smatraju više „ruralnim“ područjem. Koliko su kilometri asfaltnih stajanki i pista u kombinaciji s radom mlaznih motora u stotinama tisuća letova godišnje bolji za mjerenje temperature dalo bi se razgovarati. Svejedno, jednom kad je to napravljeno nema više potrebe za dodatnim korekcijama, je li tako? Nije. Treba im novac i moć koju daje dramatičnost „vruće“ budućnosti.
Nije teško biti u pravu kad imate monopol nad podacima. Budući da NOAA više ne objavljuje temperaturna „podešavanja“ Heller ih je sam morao izračunati i tako došao do sljedećeg grafikona.
Grafikon bi mogao imati radni naslov: „Kako da napravimo zagrijavanje kad ga nema?“ „Ohladit“ ćemo prošlost dodatnim „podešavanjem“ povijesnih podataka kako bi krivulja ispala po želji, a novije godine (od 2000.) ćemo „zagrijati“ i tako dobiti antropogeno zagrijavanje. Kad ti teorija ne odgovara podacima – promijeni podatke.
Na gornjoj slici se vide razlike podešavanja temperatura iz 2004. i 2021. godine. Što bliže sadašnjosti, to su podešavanja veća i to samo u pozitivnom smislu (zagrijavanja). Ne vidim uopće stručnog razloga za podešavanje vrijednosti. Jednom kad su uistinu prilagođeni povijesni podaci, sve korekcije bi trebale pasti na nulu jer su u međuvremenu podaci sve bolji i precizniji (ako su uopće stari podaci bili lošije kvalitete u što sumnjam).
Krimić o podacima se nastavlja nevjerojatnim zapletom. Iako su instrumenti i lokacije sve bolje, NOAA izgleda ne vjeruje svojim podacima. Na sljedećoj slici je prikaz podataka za meteo stanicu Burton u SAD-u.
Postupno se nazire razlog „zagrijavanja“. Umjesto stvarnih podataka o temperaturi primjenjeni su rezultati modela. Budući da šefovi NOAA i NASA zastupaju teoriju antropogenog globalnog zagrijavanja, a istovremeno su zaduženi za podatke, kakav je problem napraviti model koji će „dokazati“ da su u pravu. Ovako programiranjem mogu napraviti i globalno zahlađenje ako bude trebalo, iako se bojim da onda podatke neće morati „modelirati“.
A možda je to pojedinačna pojava? Na sljedećoj slici je postotak podataka o temperaturi koji potječe od računalnog modela, a ne mjerenih vrijednosti na termometru u vremenu. Nekada, dok nije bilo računala i sofisticiranih modela, se moralo ručno izračunavati nedostajuće ili sumnjive temperaturne vrijednosti.
Sve do 1980. godine postotak izračunatih (a ne mjerenih) podataka se vrtio malo iznad deset posto. U novije doba taj postotak raste do skoro pedeset posto. Dakle, 2020. godine skoro pola od ukupnog broja podataka su vrijednosti dobijene iz modela, a ne mjerene!
Kao u svakom pravom krimiću ostaje riješiti pitanje motiva. Odgovor se vidi iz sljedeće slike.
Slika 8. Razlike mjerenih i računalno podešenih vrijednosti temperature naspram koncentracije CO2 u atmosferi. Lijevo razlike u stupnjevima, dolje – koncentracija CO2, crvena crtkana linija – linearni trend
Na početku grafikona računalne korekcije temperatura su spuštale mjerene vrijednosti za oko jedan stupanj, a kasnije su dodavale i do preko pola stupnja. Tako je dobijena gotovo savršena ovisnost temperature o količini CO2 u zraku. Da ponovim, kad ti teorija o globalnom zagrijavanju uzrokovana porastom CO2 u zraku ne odgovara podacima – promijeni podatke.
Sažetak
Vremenom su NOAA i NASA-GISS počele sve jače podešavati stvarno mjerene temperature tako da su starije podatke korigirali prema nižim vrijednostima, a novije prema višim. Tako je dobijeno umjetno zagrijavanje koje odlično odgovara teoriji antropogenog zagrijavanja (koncentraciji CO2 u zraku), ali ne i stvarnosti. Osim podešavanja stvarnih mjerenja razvojem računala i pratećih softvera sve više su počeli koristiti modelske vrijednosti umjesto stvarnih. U zadnje vrijeme pola podataka potječe od modela, a stvarno mjerene temperature (druga polovina) su podešene tako da pokazuju zagrijavanje.
Krajnji motiv ovakve manipulacije podacima je dvostruk. Prije svega, omogućuje „stručnjacima“ poput direktora NASA-GISS instituta Jamesu Hansenu, da bude u pravu kad proriče „vruću“ budućnost i tako dobija sve veća sredstva za istraživanje, ugled i moć. S druge strane daje neograničenu mogućnost političarima da, „za dobrobit planeta“, rade što hoće. Naravno, na naš račun.
Pokazuje se da je dr. Spencer s pravom skeptičan prema novijim verzijama temperaturnih vrijednosti koje doslovno proizvode rečene državne agencije, a Vladi neoptimistična poruka da je do sirovih podataka praktički nemoguće doći.
Za kraj dva citata Richarda Lindzena:
Globalno zagrijavanje, klimatske promjene, sve te stvari su ostvarenje sna za političare. Prilike za oporezivanje, kontrolu i kronični kapitalizam su nevjerojatne…
Kontrolirati ugljik je san svakog birokrata. Ako kontroliraš ugljik – kontroliraš život.
Klima i Energija 
Dragi gospodine Duško, hvala Vam puno za ovaj sjajan članak o tome kako se pod plaštom navodne homogenizacije – falsifikuju originalni (sirovi, izmereni) temperaturni podaci.
Na samom početku je važno reći da su meteorološke pojave – prirodne pojave i da, kao takve, funkcionišu u sklopu savršenog ritma života koji se sastoji u neprekidnom previranju, oscilacijama i promenama, čija je glavna karakteristika upravo – dinamičnost i haotičnost, ne stroga zakonitost i lokalnost, odnosno neravnomernost njihovog javljanja, kako prostorno, tako i vremenski.
Temperaturni raspored (a samim tim i temperaturni trendovi) na svim delovima planete je „tačkastog“ karaktera, odnosno u nekom konkretnom trenutku ili periodu temperature su u nekim regionima planete (manje-više) iznad normale za ta područja, dok su u istom tom trenutku u nekim drugim regionima planete temperature (manje-više) ispod normale za ta područja, a na preostalom delu planete temperature su (manje-više) oko normale za te regione. Naravno, takav regionalni temperaturni raspored na planeti se menja svakodnevno, bukvalno od dana do dana (čak i od trenutka do trenutka), i to u zavisnosti od rasporeda baričkih sistema (ciklona i anticiklona) nad određenim područjima planete.
Klimatski sistem (kao i svi ostali sistemi i elementi složenog mozaika savršenstva koji nazivamo PRIRODA) je po definiciji vrlo dinamičan sistem, koji stalno teži ravnoteži.
U cilju očuvanja ravnoteže klimatskog sistema, na različitim tačkama planete se svakodnevno javljaju vremenski ili meteorološki ekstremi.
Dakle, vremenski (meteorološki) ekstremi se ne javljaju kao posledica navodnog globalnog zagrevanja i narušavanja ravnoteže (kako se stalno pokušava predstaviti) – već upravo u cilju održanja globalnog ravnotežnog stanja, bez kojeg nema života na Zemlji. Znači, u čitavoj ovoj priči jedini globalni pojam je RAVNOTEŽA, dok su sve prirodne pojave i procesi isključivo „tačkastog“, odnosno lokalnog i regionalnog karaktera.
Originalni (sirovi) temperaturni podaci sa meteoroloških stanica širom sveta ne govore u prilog zagrevanju, a pogotovo ne globalnom zagrevanju. Baš naprotiv. U pojedinim temperaturnim grafikonima zapazićete paralelne nizove podataka (piše: „raw“ i „unadjusted“ ili „adjusted“ i „corrected“), gde izrazi „raw“ i „unadjusted“ predstavljaju originalne merne podatke, a izrazi „adjusted“ i „corrected“ predstavljaju podatke dobijene navodnom homogenizacijom temperaturnih nizova. Eto, već tada, pre 15-20 godina, uveliko se započelo sa štelovanjem, odnosno, falsifikovanjem originalnih mernih podataka, u cilju dokazivanja nečega što se unapred i po svaku cenu želi predstaviti. Naravno, masovno falsifikovanje temperaturnih podataka (pod plaštom homogenizacije) je sve više uzimalo maha u narednim godinama, a pogotovo nakon 2010. godine, jer je čak i korumpiranim „naučnicima“, ili preciznije rečeno – neznalicama, poslušnicima i diletantima, u međuvremenu postalo jasno da globalno zagrevanje – NE POSTOJI. Zbog toga je svaka naredna verzija objavljivanih podataka imala sve izraženije temperaturne „skokove”.
Sa druge strane, na osnovu nečega što je KONKRETNO i EGZAKTNO, a to su originalni meteorološki podaci – ne može se zaključiti da se sa temperaturom dešava nešto neuobičajeno, već upravo suprotno – temperaturni trendovi su ravni nuli, bez statistički značajnih pomeranja u bilo kom smeru. Štaviše, čak i tamo gde je prisutan pozitivan ili negativan temperaturni trend, to je sve toliko statistički beznačajno da nije vredno bilo kakvog komentara, a kamoli dramatičnih izliva nekakve panike. Ali ipak, na ovom mestu se mora reći da veći deo Evrope u poslednjih tridesetak godina ima pozitivne temperaturne trendove, dok se istovremeno za veći deo Severne Amerike i Kanade (takođe delovi severne hemisfere – kao i Evropa) takva konstatacija ne može navesti. Znači, i na znatno manjim prostranstvima su zastupljene regionalne razlike u rasporedu i trendovima temperatura.
Na kraju, treba napomenuti da su upravo ovakve (čitaj: lokalne) karakteristike svih prirodnih pojava – već dugo vremena sredstvo manipulisanja svetskim javnim mnjenjem, i sve to u cilju – organizovanja (čitaj: globalne) pljačke.
Veliki pozdrav dragom Dušku i svim čitaocima. 🙂
Srdačno Vaš,
Vlada – Meteologos
Sviđa mi seSviđa mi se
Da dodam još nešto veoma važno oko pojma globalne prirodne ravnoteže.
Pojava neravnoteže, koja se povremeno javlja kod različitih prirodnih, pa tako i meteorološko-klimatoloških parametara, biva kompenzovana (ispeglana) sinhronizovanim funkcionisanjem nekih drugih prirodnih parametara. To praktično znači da povremena „iskakanja“ koja su u nekom trenutku ili periodu prisutna kod pojedinih meteoroloških parametara bivaju u nekom kraćem ili dužem vremenskom periodu kompenzovana od strane nekog drugog prirodnog parametra, koji i ne mora da bude meteorološko-klimatološkog karaktera, a sve to u cilju očuvanja GLOBALNOG ravnotežnog stanja.
Sviđa mi seSviđa mi se
Dragi Duško i poštovani čitaoci,
pre desetak godina sam skinuo ovaj fajl, koji sam naknadno konvertovao u PDF-dokument.
Koliko vidim, mesečni temperaturni podaci za Beograd i Zagreb su originalni, što najverovatnije znači da se radi o neizmenjenoj verziji sirovih (izmerenih) srednjih mesečnih i godišnjih vrednosti temperatura.
Ovaj PDF-dokument se može skinuti sa sledećeg linka:
Click to access SVET_Srednje-mesecne-i-godisnje-temperature-vazduha-po-mesecima-i-godinama.pdf
Dakle, treba konvertovati ovaj PDF u Excel, i zatim se mogu raditi sračunavanja i grafički prikazi.
Međutim, ogroman problem je u tome što je sada teško pronaći originalne podatke nakon 2000. godine, jer su se pojavile mnoge verzije podataka nakon navodno izvršenih homogenizacija, za koje, uzgred, ne postoje nikakve potrebe.
Čak i u slučajevima kada postoji potreba za homogenizacijom podataka, neophodno je ostaviti javno dostupnom i originalnu (izmerenu) verziju tih podataka, da bi se pravilno sagledala metoda njihove homogenizacije.
Originalna verzija je najvažnija, jer na osnovu nje možemo da saznamo o kakvoj se metodologiji homogenizacije radi.
Činjenica da originalne verzije podataka nisu javno dostupne, ili su teško dostupne – sama po sebi u najmanju ruku rađa sumnju da se radi nešto što nikako ne bi trebalo i smelo da se radi.
Na kraju krajeva, originalne verzije podataka treba da su javno dostupne svim istraživačima, jer se jedino u takvim situacijama tačno zna šta i kako sa podacima treba raditi i na koje načine ih je najpravilnije analizirati i tumačiti.
Srdačno Vaš,
Vlada – Meteologos
Sviđa mi seSviđa mi se