Pamćenje i zapisivanje

Posljednjih dana je izraz: “Ovako nešto ne pamtim…“ postao lajtmotiv mnogih medijskih izvještaja. Kao što znamo, pamćenje je varljivo zbog čega je uvijek bolje zapisivati. Prije skoro dvije godine u poplavi sredinom srpnja (jula) u Njemačkoj je poginulo 196 ljudi. I tada se govorilo o „nezapamćenoj“ poplavi, a glavni krivac je ponovno bio antropogeni ugljikov dioksid koji, kao, upravlja klimom planeta i donosi nam nevolje. Pokazalo se da je sličnih i gorih poplava bilo i ranije. Znate onaj starinski način mjerenja visine djeteta uz okvir vrata. Slično je rađeno u jednom njemačkom selu na staroj kući, a zapisivana je visina vode u poplavama i godina poplave. Ono što se može raspoznati je visina vode pri vrhu mjerenja koja potječe iz 1870. godine, sredine razdoblja koje je uzeto kao referentno za predindustrijski period. Prema klimatolozima, to je razdoblje čije karakteristike želimo postići kako bi na planetu zavladale primjerene klime. Naivno i nezrelo je misliti kako će smanjenjem naših emisija CO₂ nestati vremenske nevolje. Jedina razlika će biti to što će takve poplave, suše, tuče i ostalo biti „prirodne“, za razliku od ovih sad koje su „neprirodne“.

Poplave su samo podsjetnik da je Zemlja vodeni planet čije preko dvije trećine su pokrivene vodom, a slično vrijedi i za naoblaku u svakom trenutku.

Ono što bi nas danas trebalo razlikovati od davnih ljudi je mogućnost reguliranja viška i manjka vode. Nizozemska je krajem siječnja (januara) 1953. godine doživjela tragičnu poplavu u kojoj je poginulo 1837 ljudi. Poplava je bila posljedica spoja izrazito jake ciklone i visoke plime pri čemu su naleti mora nošeni olujnim vjetrom probili nasipe na 67 mjesta. Podsjećam da je jedna trećina površine države ispod razine mora, zemlja koju su Nizozemci stoljećima uzimali moru.  

Sljedećih trideset godina Nizozemska je radila na Delta projektu koji treba spriječiti slične situacije u budućnosti. Primijenjen je niz inovativnih tehničkih rješenja, a najupečatljivije su barijere ukupno dugačke devet kilometara, koje omogućuju kontrolirani protok vode te se mogu potpuno zatvoriti u slučaju potrebe.

Hladne glave Nizozemci su izračunali vjerojatnosti pojavljivanja sličnih situacija i postavili svoje ciljeve uzimajući u obzir vrijednost ljudskih života i imovine. Prema vrijednosti i mogućoj šteti su podijelili područja pri čemu je za najvredniji dio postavljena vjerojatnost jedan prema deset tisuća. Drugim riječima, zaštita od poplave je rađena tako da je vjerojatnost ponavljanja događaja jednom u deset tisuća godina, što je stotinu puta bolja zaštita nego što se uobičajeno provodi u drugim krajevima svijeta.

Značaj vode ogleda se i u kalendaru starog Egipta u kojem je godina bila podijeljena na tri godišnja doba od kojih se jedno zvalo Akhet, odnosno Doba poplava. Opstanak i prosperitet države i ljudi ovisio je o poplavama Nila koje su za sobom ostavljale plodni talog i davale dovoljno vlage tlu. Nil je najduža rijeka na svijetu, više od dvostruko duža od Dunava. Jedan njegov krak, Bijeli Nil, izvire iz jezera Victoria koje je površinom veće od Hrvatske.

Za određivanje uspješnosti buduće žetve je služio mjerač vodostaja Nila, skraćeno nilometar. Radi se o bunarima koji su bili spojeni s rijekom i čija razina se mjerila, a najstariji pronađeni ostaci sežu do faraonskog vremena, 3. stoljeća prije nove ere. U slučaju niskih vodostaja poplave bi izostale, a urod bio slab, jednako kao i u slučaju prevelikih poplava. Nilometri su često bili izgrađivani tik uz hramove, pa se pretpostavlja da su mjerenja vodostaja bila povezana sa svećenstvom i religijom, a visina poreza u naturi određivana prema njihovim podacima. Pristup u unutrašnjost nilometra bio je dozvoljen samo svećenstvu i vladarima, tako da se analiza vodostaja mogla upotrijebiti za različite religijsko-političko-financijske svrhe. Nilometri su se prestali koristiti izgradnjom Asuanske brane početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali ono što je ostalo su dragocjeni zapisi vodostaja. Na sljedećem grafikonu su zapisi najnižih vodostaja Nila u rasponu od oko osam stotina godina.

Iz grafikona je vidljivo da su vodostaji Nila bili izuzetno niski približno od 730. do 780. godine, što znači da je oborinski režim tog dijela Afrike bio promijenjen čitavih pedeset godina. Razlozi za to su nam nepoznati, jedino znamo da su bili prirodni. Podsjećam da je jedan od izvora Nila jezero veće od Hrvatske. Nakon nekoliko stotina godina situacija se značajno promijenila tako da se oko 1100. godine nalazi maksimum vodostaja koji je također trajao pedesetak godina. I jedno i drugo su vjerojatno bile gladne godine za Egipćane.

Za razliku od toga, danas se i za puno kraće vrijeme u kojima se događaju slične pojave bez ikakvog dubljeg razmišljanja tvrdi kako su one posljedice čovjekove upotrebe fosilnih goriva. Zahvaljujući razvoju tehnologije i znanosti suvremena civilizacija je u stanju riješiti mnoge probleme vezane uz različite vremenske pojave i prilagoditi se vremenskim i klimatskim promjenama bez obzira na njihove uzroke. Jedini „problem“ je što se ta prilagodba nikako ne može napraviti bez fosilnih goriva potrebnih za proizvodnju čelika, betona i ostalih komponenti suvremenih naprava.

A možda bi i kod nas bilo manje poplava da se pročiste postojeći sustavi odvodnje.