Nije lagano ostati razuman u svijetu čiji političari i moćnici preko medija koriste Znanost kao pokriće za svoje planove. Ako hoćeš progurati bilo što, samo napomeni da je to u interesu planeta, tj. smanjenja stakleničkih plinova.
Ajmo redom. Već nekoliko godina postoji tendencija da se i medicinari uključe u „smanjenje ugljičnog otiska“. Tako američki doktori nastoje smanjiti količine anestetičkih plinova za vrijeme operacija. Nisam doktor, ali mi to nekako nema logike. Mislio sam da tu postoji procedura koja, uz iskustvo anesteziologa, omogućuje da pacijent nema oštećenja zbog previše anestetika, ali jednako tako da se ne budi usred operacije vrišteći od bolova. Ima još. Američko onkološko društvo se također brine za ugljični otisak i nastojat će ga smanjiti. Mislio sam da je cilj onkologije izliječiti karcinom. Primjer zamišljenog razgovora:
Gospodine X. Imam dobru i lošu vijest. Dobra je vijest to što možemo uspješno operirati vaš karcinom i imamo pravu kemoterapiju nakon operacije. Loša vijest je da će to povećati ugljični otisak, pa morate odabrati ili operaciju bez anestezije ili kasnije ništa od kemoterapije.
Malo o štednjacima. Počela je galama kako štednjaci na plin uzrokuju astmu kod djece. Za to, naravno, nema nikakvog dokaza, ali će vjerojatno takva odluka ipak biti sprovedena, barem u SAD-u. Vode se rasprave, ali koliko sam vidio nikom nije palo na pamet da, na primjer, umjesto zabrane plinskih štednjaka uvede obaveznu napu i riješi stvar.
Prošli vikend neki igrači prve engleske lige su nosili zelene trake na rukama, kao poticaj navijačima za očuvanje klime, a neki klubovi su najavili da će postati „ugljično neutralni“ do 2040. godine. Zanimljivo. I još bi htjeli pune stadione i svoje navijače na gostovanjima, kao da ovi piju energetski napitak koji im daje krila, pa ne moraju putovati na fosilni pogon. Puno bolje za planet bi bilo da uopće ne igraju utakmice, ne troše struju na rasvjetu, nemaju viletine s bazenima i privatne avione.
Elektro kompanija iz Škotske je priznala da je uključila šest velikih dizel generatora kako bi održavala na životu svoju 71 vjetroturbinu. Kompanija kaže kako je to zbog izuzetno niskih temperatura (da se ne zalede oštrice vjetroturbina), ali anonimni izvor kaže kako je riječ o tehničkim problemima i neefikasnosti turbina. Nije loša fora. Izgradiš vjetroturbine koje imaju skuplju struju od one na naftu; kad imaš kvar ili nema vjetra uključiš dizel generatore i razliku novca staviš u džep. Vrijeme je za nešto prigristi. Hoćete cvrčke, crve brašnare ili migratorne skakavce?
Sve puno proteina i tko zna čega još. Na primjer cvrčci. Osim što ih treba oko 350 000 da zamijeni proteine jednog juneta, u provedenom istraživanju nigerijskog Zavoda za javno zdravstvo na 75 kućnih farmi ovih insekata ustanovljeno je da je preko 80% cvrčaka zaraženo, od čega je jedna trećina parazita prenosiva na čovjeka. Kako kažu, „jestivi insekti su podcijenjeni rezervoar parazita prenosivih na čovjeka“. Ima tu strunaša, trakavica i kriptosporidija. Sve paraziti koji uzrokuju različite bolesti u ljudi. E pa, dobar tek, prijatno, bujrum i u slast!
Ovo sa skakavcima je posebno paradoksalno. Svakih par godina najezda skakavaca uništi velike količine uroda, posebno u Africi, pa to pomalo podsjeća na Stari zavjet u kojem su skakavci opustošili Egipat. I sad te štetočine, zajedno s crvima brašnarima, postaju „hrana budućnosti“.
Jedna kratka poučna priča. Caulerpa taxifolia je jednostanična morska alga koja najčešće služi kao ukras u akvarijima. Porijekom je iz toplog Indijskog oceana. U jednom njemačkom institutu su se malo zaigrali i napravili verziju koja podnosi hladniju vodu (u akvariju). Dali su to jednom drugom institutu u Monaku iz kojeg je alga nekako dospjela u more. U Jadran je došla preko brodova i ozbiljno prijeti autohtonoj flori i fauni.
Pitam se koliko će dugo trebati da stručnjaci naprave skakavce i ostale kvazijestive insekte otpornima na veći raspon temperatura kako bi uštedili na energiji potrebnoj za uzgoj i koliko će trebati da netko ostavi otvorena vrata farme, pa da se pošast proširi i tamo gdje je nikad nije bilo.
Za kraj jedna pomalo zaboravljena ideja. Glavni tajnik velikog vojnog saveza je predložio prije par godina da se tenkovi opreme solarnim panelima, kako bi smanjili ugljični otisak. No comment.
Trenutno tenkovi stvarno voze svoj smrtonosni teret puno preblizu za moj ukus, a političari koji odlučuju o našim sudbinama nam naređuju da jedemo cvrčke i naš novac daju vjetroturbinama koje rade na naftu. Ako narod stvarno ima političare kakve zaslužuje, mi smo na dnu.
Za razliku od „naših pametnih i svjesnih“, indijski premijer Modi je najavio peterostruko povećanje indijskih potreba za prirodnim plinom i dvostruko povećanje korištenja nafte, sve zbog ubrzanja razvoja države.
Južnoafrički predsjednik Ramaphosa je proglasio stanje katastrofe zbog izuzetno loše energetske situacije u državi. Struje malo ima, pa malo nema. Nije samo riječ o struji. Industrija zasnovana na ugljenu nema dovoljno ugljena. Kriza se zakuhala, između ostalog, i zato što europske države imaju više novca pa „otimaju“ ugljen domaćoj industriji i energetici. Otkad je EU sama sebi nametnula sankcije uvoza ruskog, izvoz ugljena u Južnoafričkoj republici (JAR) je porastao osam puta, a i više bi da JAR ima efikasniju željeznicu. Europa kupuje sve do čega može doći, a južnoafrička elektroprivreda i industrija nemaju toliko novca da ugljen zadrže u zemlji u kojoj je iskopan. Procjena je da će situacija ostati takva sve dok se elektroenergetski sustav Europe ne stabilizira. U međuvremenu će se kriza vjerojatno preliti i na prehrambenu industriju, a gladni afrikanci mogu samo gledati kako brodovi s ugljenom odlaze prema Europi.
izvori:
Klima i Energija 