Istina je, zašutio sam na duže vrijeme. Nije problem u temama, ima ih i previše, nego u ljudskoj gluposti, zlobi i pohlepi. Imao sam ozbiljnu namjeru ovu svoju internetsku trabakulu usmjeriti prema klimatsko-energetskim vodama, ali stvarnost ne dozvoljava. Ponekad se osjećam kao ranjena životinja koja u svom brlogu čeka da zacijele rane i prođe ova oluja gluposti. Ništa od toga. Preostaje mi ono što su rekle Majke:
noćas je moja tuga
poprimila ljudski oblik
otvorio sam oči
ispred sebe ugledao svoj lik
pružio sam si ruku
i rekao, hajde
vrijeme je da se krene
Austrijski parlament je velikom većinom izglasao zakon o obaveznim injekcijama eksperimentalnim pripravkom. Ne zanimaju me političari nego zaluđenost raje koja to odobrava. Znam, nije to prvi put u povijesti da se koristi masovna hipnoza za manipuliranje narodom, ali svejedno. Došli smo u situaciju kad psi i mačke imaju veću slobodu od ljudi i to se mnogima čini opravdanim.
Kanađani su dali masovnu podršku svojim vozačima kojima je prekipjelo, a mediji i odbjegli kanadski premijer ih demoniziraju. Što reče Thomas Jefferson: “Kad se vlast boji naroda, to je sloboda. Kad se narod boji vlasti, to je tiranija.” Recite vi meni, u kakvom društvu živimo? Obzirom na bijeg premijera, izgleda da ima nade. Protekle dvije godine većina vlasti u svijetu je prisvojila veliki dio naše slobode. Takva količina moći u glavama pojedinaca na vlasti je snažno opojno sredstvo koje može potpuno zamagliti stvarnost. Nadam se da će proći kao programer iz Bonda koji je stalno vikao: “Ja sam nepobjediv!”, sve dok ga nije zamrznuo tekući dušik.
Na tom tragu je i najava konvoja slobode predviđenog za deset dana u Bruxellesu. Njihov slogan je jednostavan i istinit: “Ne radi se o politici, radi se o slobodi ljudske rase. Ne radi se o cijepljenju ili necijepljenju, radi se o pravu na izbor.”
Izgleda da ipak nismo svi žabe. Za one koji ne znaju što je sindrom kuhane žabe, kratko objašnjenje. Žaba se stavi u lonac hladne vode i polako zagrijava. Misli da uvijek može iskočiti iz lonca sve do trenutka kad je prekasno, a ona kuhana.
U međuvremenu Ursula se dopisuje mobitelom. Mogu zamisliti razmjenu.
“Koliko kažeš?”
“Pet”
“To samo za tebe ili ?”
“Pet milijardi doza”
“Ako je tako onda ćemo spustiti cijenu sa 16 na 20 po komadu.”
“Dogovoreno.”
Još malo o njoj. Kaže, ako Rusi napadnu Ukrajinu neće biti plinovoda Sjeverni tok II. Ne’š ti prijetnje. To mu ga dođe kao ono: “Stani ili ću pucati u sebe!”
Možda će Rusija ostati bez dijela prihoda, ali smrzavati će se se zapadni Europljani, a ionako uzdrmana ekonomija će još više stradati. Inače mi se čini da političari rade sve više po onoj: Što gore – to bolje. U tom smjeru ide i takozvana “zelena” poljoprivredna inicijativa. Iole ekološki uzgoj podrazumijeva barem 35% manje hrane. Što je ima manje, to je skuplja. Kad pribrojiš veće cijene struje i plina svi ćemo morati postati umjetnici preživljavanja. Pritom će političari i dalje tvrditi da “rade sve što mogu” i puštati nove pticoubojice (vjetroturbine) u beskoristan pogon.
Možda umišljam, ali mi izgleda kao da nam nedostaje onog tipično balkanskog inata i ponosa. Svašta nam rade, a mi slabo trzamo. Pogledajte zadnji izvor, možda se podsjetite. Htio bih samo dodati da je kompozitor muzike u filmu Vojislav Kostić, čija zasluga je uvođenje drombulje kao glavnog instrumenta koji daje boju cijelom filmu. Za drombulju me veže i sjećanje na “Švabicu” Laze Lazarevića, pripovijetke u kojoj glavni lik, siromašni srpski student u probranom bečkom društvu na pitanje koji instrument svira odgovara: “Drombulju”. Možda i ne znamo ništa drugo svirati osim drombulje, ali i to se može raditi dobro i s ponosom.
Vrijeme je da se krene.
izvori:
Klima i Energija 