Virusi, ljudi i političari

Jedan od izgovora koji nikad nisam upotrebljavao radeći u obrani od tuče, a nakon što je tuča padala iako je obrana lansirala rakete, bio je – što bi bilo da nismo pucali? Iskreno, ne znamo i nikad nećemo saznati da li bi bilo više, manje ili jednako tuče. Tako je nekako cjepivo protiv covida prešlo iz „100% efikasno“ u „cijepljenje sprečava teže oblike bolesti“, fazu vrlo sličnu lošoj argumentaciji obrane od tuče.

Prije nekoliko tjedana Nigerija je uništila preko milijun doza cjepiva zbog isteka roka trajanja (vjerojatno im je zato i poklonjeno). Jadni Nigerijci. Cijepljeno je samo 2% stanovništva i umrlo je 3 000 ljudi, odnosno 0.0015% populacije. Za razliku od toga u Portugalu je cijepljeno 90% stavnovništva, a umrlo je 0.2% stanovništva, otprilike 100 puta više nego u Nigeriji. Dobro, Nigerija za neke nije dovoljno organizirana zemlja za pouzdano vođenje statistike. Uzmimo dvije susjedne zemlje. U Alžiru je cijepljeno 13% stanovništva, a 0.014% ukupne populacije je umrlo, Maroko ima skoro pet puta više cijepljenih i  tri puta više umrlih. I tako bismo mogli unedogled pokušavati dokazati da cjepivo jest ili nije efikasno. Vidim nekoliko problema u cijeloj priči. Prvi je elementaran. U prirodi postoje virusi koji nam pomažu kao i oni koji nam uzrokuju zdravstvene probleme. Svi su oni s nama od početka našeg postojanja. Bez obzira na to, još uvijek nam nije uspjelo napraviti univerzalno cjepivo protiv gripe. Svakogodišnje cjepivo koje se nudi se sastoji od 4 tipa mrtvog ili oslabljenog virusa gripe za koju stručnjaci misle da bi mogli biti značajni neke zime. Studije efikasnosti u SAD-u pokazuju da su cjepiva uspješna od 19 do 60% i da su kratkotrajnog efekta. Postoje još i neki lošiji rezultati, ali bolje ne o tome. Dakle, nije baš da smo gripu riješili kao boginje ili slična cjepiva koja se uzimaju jednom i štite cijeli život. Cjepivo protiv prve pojave korona virusa 2002. godine nije uspješno napravljeno utoliko što su kod životinja primijećene vrlo nezgodne nuspojave, pa se na ljudima nije ni testiralo. Međutim, kod ove epidemije covid-2 virusa se pojavilo ne jedno nego niz cjepiva par mjeseci nakon pojave epidemije. Preskočeni su svi sigurnosni protokoli i eto najmasovnijeg cijepljenja u povijesti ljudskog roda. Prošlo je dovoljno vremena tako da sad znamo da vrijednost cjepiva brzo opada u vremenu i da se cijepljeni lakše i više zaraze Omicron varijantom od necijepljenih.

Jedna od stvari koje se znaju je to da covid-2 ima, na sreću, vrlo male ili nikakve posljedice na djecu. Bez obzira na to, besplatno cjepivo se dijeli i njima. Zašto? Službeni narativ je, u osnovi, monstruozan. Naime, djecu ćemo nepotrebno cijepiti eksperimentalnim „cjepivima“ kockajući se s njihovim mogućim gadnim nuspojavama kako bismo „zaštitili starije“. Jedan od osnovnih nagona svih živih bića je zaštita svojeg potomstva pa makar i po cijenu vlastitog života jer se time omogućuje nastavak vrste. Sjetimo se ptica koje brane svoje gnijezdo ili medvjedica i divljih svinja s mladima. Bolje im je ne prilaziti. Sad političari krše taj osnovni nagon i žele nas uvjeriti kako je to normalno. Nije i nikad neće biti.

I dok se s jedne strane traži organski uzgoj namirnica, a genetski modificirana hrana je nepoželjna (kvalitetnija je ona „nešpricana“ starih sorti), za čovjeka ne vrijede slična pravila.

U posljednjih 30 godina nagledali smo se jedne scene više od mnogih drugih. Radnici neke (državne ili privatne) firme protestiraju jer im mjesecima nisu isplaćene plaće ili je firma otišla u stečaj. Koji put dođe neki političar, nešto obeća i ode. Vijest ode u zaborav, firma u stečaj, a radnici na burzu. Krize u obiteljima, rastave brakova, nemogućnost vraćanja kredita, ovrhe kuća, nasilja u obiteljima, upropaštena odrastanja. Političari kažu: „Učinili smo sve što smo mogli, ali…“ i odoše dalje s policijskom pratnjom. Dogodi se potres, kuće srušene, vrijeme prolazi, nikom ništa. Događaju se poplave zato jer odvodnja nije riješena. Razna suđenja traju godinama, a neka i desetljećima. Država se, u najvećem broju slučajeva, pokazuje tromim i okoštalim organizmom kojem ljudske sudbine nisu važne.

S cijepljenjem potpuno obrnuta priča. Dok je većina ljudi još razmišljala o injekcijama eksperimentalne tvari, političari su sve organizirali u rekordnom roku. Sve je dostupno i besplatno. U nekim zemljama su dijelili sladolede i burgere, negdje novac. Nakon faze mrkve došla je batina. Ima da se cijepite ili… Najviše od svega političari vole apsolutnu vlast koja se najbolje postiže općim strahom i panikom i neće je se odreći dok god ne moraju. Gledao sam neki dan priloge s Jahorine i Kupresa. Došli ljudi na skijanje i jedino im je važno da se opet, barem na kratko, osjećaju normalno (bez maski, potvrda i dijeljenja na podobne i nepodobne). Zar ćemo zaista morati iseljavati iz vlastite zemlje kako bismo ponovno mogli normalno živjeti i kamo otići? Nema tome dugo da su se, zbog podjela, prebrojavala nacionalna krvna zrnca, sad se prebrojavaju mRNA.

Ipak postoje i oni koji se usude govoriti suprotno službenoj priči. Koji motiv bi mogli imati stručnjaci koji svjesno žrtvuju karijere iznoseći svoje argumente? U ovoj priči nije toliko važno tko je u pravu, važno je da demokracija (makar samo na papiru) mora tolerirati drugačija mišljenja. Nikome u svojoj obitelji, a ni šire, nisam savjetovao ništa u vezi cijepljenja. Takva odluka mora ostati stvar osobnog izbora kao i njene posljedice.

Vrijedno je ponoviti mišljenje A.M. Danielsa o propagandi (komunističkoj i svakoj drugoj): „ …došao sam do zaključka da svrha propagande nije da nagovori, uvjeri ili informira, nego da ponizi i zbog toga – što manje odgovara stvarnosti, to bolje. Kad su ljudi prisiljeni da šute kad im se govore najočiglednije laži, ili još gore – kad su natjerani da sami ponavljaju te laži, oni zauvijek gube svoj osjećaj poštenja.  Pristajanje na očigledne laži na neki način čovjeka i samog čini pomalo zlim… Društvo slabića lažljivaca je lako kontrolirati.“

Obzirom na stalno ponavljajuće i jednako tako promašene političke covid mjere, da se podsjetimo Einsteina: “Ludost je stalno ponavljati iste stvari i očekivati različite rezultate.”

Na kraju pitanje: Vjerujete li političarima?