Virusi i pravni stručnjaci

Uz medicinski problematičnu politiku, postoji i pravni aspekt priče o mogućem (ili već stvarnom) obaveznom cijepljenju, a u cijeloj priči se isprepleću zdravstveni, politički, pravni, privredni i psiho-socijalni faktori. Njemačka mreža kritičkih sudaca i tužitelja (KRIStA) je prije dva tjedna objavila na svom sajtu deset razloga protiv obaveznog cijepljenja. Glavni moto ove mreže sudaca i tužitelja je izjava ustavno-pravnog stručnjaka Hans-Jűrgena Papiera: „Ljudi ove zemlje nisu podanici“. Ovdje prenosim njihovih deset razloga, a za detaljna objašnjenja postoji link na kraju članka.

10 razloga protiv obaveznog cijepljenja

Prema službenim informacijama tijela za odobravanje EMA-e, cijepljenje protiv COVID-19 ne štiti od infekcije i prijenosa virusa SARS-COV-2. Prema EMA-i, nije poznato u kojoj mjeri ljudi koji su cijepljeni mogu prenijeti i prenositi virus. Sva cijepljenja protiv COVID-19 odobrila je EMA samo za zaštitu od bolesti COVID-19, odnosno za zaštitu od teškog tijeka nakon infekcije SARS-CoV-2.

Prema studiji iz Harvarda koja se provodila u 68 zemalja i 2947 okruga u Sjedinjenim Državama, ne postoji povezanost između broja infekcija i stope cijepljenja. Naprotiv, studija je čak otkrila blagu tendenciju da što je veća stopa cijepljenja, to je veći broj infekcija. Rezultati istraživanja u skladu su s negativnim iskustvima nekih zemalja s posebno visokom procijepljenošću (Gibraltar (oko 100%), Island, Irska, Portugal) koje bilježe porast broja zaraženih unatoč visokoj stopi procijepljenosti. Prema ovoj studiji s Harvarda, ne može se dokazati pozitivan učinak stope cijepljenja na stopu infekcije.

Cijepljenje protiv COVID-19 ni na koji način nije usporedivo s cijepljenjem protiv ospica ili velikih boginja, jer cijepljenje protiv COVID-19, za razliku od cijepljenja protiv ospica i velikih boginja, ne štiti od infekcije i prijenosa virusa. Cijepljenje protiv COVID-19, za razliku od cijepljenja protiv ospica i velikih boginja, ne omogućuje sterilni imunitet. Za razliku od cijepljenja protiv ospica i velikih boginja, ne može se dokazati pozitivan učinak cijepljenja protiv COVID-19 na proces infekcije SARS-CoV-2. Uz to, smrtnost od velikih boginja je oko 30%, smrtnost od infekcije SARS-CoV-2 je u prosjeku 0,23% prema WHO-u. Samo zbog različite opasnosti, ali i zbog potpuno različite vrste cjepiva, ne mogu se uspoređivati obavezna cijepljenja protiv velikih boginja ili ospica s cijepljenjem protiv COVID-a.

Prema službenim izvješćima američkog zdravstvenog tijela CDC-a i britanskog zdravstvenog tijela PHE iz kolovoza 2021., kao i prema četiri studije, cijepljeni imaju visoko virusno opterećenje slično kao i necijepljeni kada se zaraze. To znači da su cijepljene osobe jednako zarazne kao i necijepljene osobe, a cijepljene osobe predstavljaju usporedivo visok rizik od infekcije kao i necijepljene osobe.

Prema izvješću uprave Instituta Robert Koch (RKI) od 25. studenog 2021., 56% hospitaliziranih pacijenata s COVID-19 starijih od 60 godina cijepljeno je dvostruko. Od 9. studenog 2021., Wales Health Authority je navela da je 83,6% hospitaliziranih pacijenata s COVID-19 dvostruko cijepljeno. Tvrdnja da je uglavnom (a prema vladi Bavarske čak 90%) necijepljenih pacijenata u bolnici zbog COVID-19 nije točna.

Prema izvješću Saveznog ureda za reviziju od 9. lipnja 2021., nije bilo preopterećenja zdravstvenog sustava u Njemačkoj u prvoj pandemijskoj godini (2020.). Naprotiv: 2019. godine bilo je još više zauzetih bolničkih kreveta nego 2020. Također analiza poslovanja bolnica i paušalne naknade u korona krizi od 30. travnja 2021. od strane Savjetodavnog odbora Ministarstva zdravlja dolazi do rezultata da je godišnji prosjek od četiri posto svih kreveta intenzivne njege bilo zauzeto oboljelima od korone te da pandemija nikada nije dosegla granične vrijednosti u stacionarnoj skrbi. Prema izvješću Federalnog revizorskog suda i analizi Savjetodavnog odbora Ministarstva zdravstva od 30. travnja 2021. godine, zdravstveni sustav nije bio preopterećen tijekom prvog, drugog i trećeg “pandemijskog vala”. Postavlja se pitanje zašto bi sada trebalo doći do preopterećenja u kontekstu četvrtog “vala”, pogotovo jer je 70% ljudi sada cijepljeno i stoga bi morali biti zaštitićeni od teškog tijeka bolesti. Zdravstveni sustav stoga ne bi trebao biti preopterećen u ovom trenutku ako je cijepljenje protiv COVID-19 zapravo pružalo zaštitu od teških slučajeva.

Čak i u sadašnjoj situaciji nema prijetećeg preopterećenja našeg zdravstvenog sustava, jer prema registru intenzivne njege DIVI, za koji je nadležan Institut Robert Koch (RKI), nema povećanja ukupne iskorištenosti kapaciteta intenzivne njege. Umjesto toga, trenutno ima čak i manje kreveta ukupne intenzivne njege nego u travnju 2021. Osim toga, prema tjednom izvješću Radne skupine za influencu, nije zabilježen porast akutnih respiratornih bolesti. Incidencija akutnih respiratornih bolesti, uključujući COVID-19, slična je onima iz prethodnih 2017., 2018. i 2019. godine.

Prema epidemiološkom biltenu WHO-a iz listopada 2020., stopa smrtnosti od infekcije od SARS-CoV-2 u prosjeku je 0,23%. Smrtnost od infekcije od 0,23% odgovara onoj od umjerene gripe (influenca). Prijašnjih godina nije se smatralo potrebnim obavezno cijepljenje tijekom valova gripe, pa se postavlja pitanje zašto bi sada bilo potrebno cijepljenje zbog COVID-19. Da je SARS-CoV-2 manje smrtonosan nego što se prvobitno pretpostavljalo potvrđuje i činjenica da, prema prof. Kauermannu s Instituta za statistiku Sveučilišta Ludwig Maximilians u Münchenu i studiji Sveučilišta Duisburg-Essen, nije bilo viška mortaliteta u Njemačkoj 2020. godine.

Zaštita šire javnosti cijepljenjem protiv COVID-19 ne može se dokazati. Kada bi se obvezno cijepljenje uvelo samo radi zaštite pojedinca, morali bi se zabraniti i rizični sportovi, vožnja motociklima, pušenje, alkohol, a posebno slatka pića. Onome tko bi tada trebao liječničku pomoć zbog rizičnog ili zbog nezdravog načina života, pomoć bi se morala uskratiti. To je u suprotnosti sa slobodnim demokratskim temeljnim poretkom.

Obavezno cijepljenje bilo bi ustavno samo ako – osim drugih aspekata – ne postoje alternativne mogućnosti liječenja za COVID-19, već je samo cijepljenje protiv COVID-19 dostupno kao preventivna zaštitna mjera. To se čini upitnim jer postoje znanstvene publikacije koje sugeriraju da liječenje ivermektinom može smanjiti bolničko liječenje za 75 do 85%. Također postoje pozitivna iskustva s primjenom ivermektina za COVID-19 iz nekih indijskih država, Meksika i Perua. Ispitivanje je li ivermektin prikladan za liječenje COVID-19 još nije završeno i ne smije se ometati ili potiskivati, no čini se da se to trenutno događa s čisto financijske točke gledišta. Bavarski državni parlament također se bavio upotrebom ivermektina za liječenje COVID-19 u svojoj rezoluciji od 24. lipnja 2021. Zasad se ne može isključiti da je ivermektin alternativna opcija liječenja za COVID-19, što govori protiv obveznog cijepljenja. Zakonodavac mora pružiti dokaze da ne postoje alternativne mogućnosti liječenja osim cijepljenja. U slučaju sumnje teret (dokazivanja) ide na račun obveznog cijepljenja.

izvor: