Prije nekoliko dana pročitao sam članak u Novom Listu o razgradnji suhih (mrtvih) stabala na svjetskoj razini, s nadnaslovom “Šokantan nalaz znanstvenika”. Ukratko, mrtva stabla godišnje emitiraju više ugljika nego cjelokupna svjetska upotreba fosilnih goriva. Piše Novi List i ovo: “Iz ovih informacija da se zaključiti da nam se ne piše dobro. Nalazimo se u situaciji začaranog kruga iz kojeg je teško izaći jer što više zagađujemo okoliš, ne samo obilatim korištenjem fosilnih goriva, pospješujemo brže odumiranje šuma. A više mrtvih šuma, posebno u južnoj hemisferi znači još više opasnog ugljika u atmosferi koji pospješuje novo zagrijavanje.”
Kad čovjek pročita članak o “opasnom zagađivanju atmosfere” ugljikom odmah pomisli na crnu čađu koja prekriva cijeli svijet i u kojem se više ne može disati.
Izgleda da već odavno nema novinara poput onih iz starih američkih filmova koji su provjeravali činjenice prije objavljivanja.
Sve je pitanje kuta gledanja i nešto predznanja. Prije svega, radi se o prirodnom procesu truljenja drveća, nakon čega “opasni ugljik” odlazi u atmosferu kao ugljikov dioksid i metan. Budući da metana ima 200 puta manje u atmosferi, a njegovom oksidacijom nastaju ugljikov dioksid i voda, ograničit ću se na ugljikov dioksid.
Pitanje broj jedan: otkud podatak da korištenjem fosilnih goriva “pospješujemo brže odumiranje šuma”, kad se iz satelitskih mjerenja zna da je povećanje ugljikovog dioksida u atmosferi dovelo do povećanja zelenila na svijetu za 10 milijuna kvadratnih kilometara?
Pitanje broj dva: kako nešto što omogućuje opstanak života na planetu svojim sudjelovanjem u fotosintezi (ugljikov dioksid) može postati “opasan zagađivač”? Što je manje CO2 u atmosferi to biljke slabije uspjevaju i troše više vode za preživljavanje i rast.
Što nam stvarno govori rezultat ovog opširnog istraživanja? Utjecaj ljudske civilizacije korištenjem fosilnih goriva procjenjuje se na manje od 4% ukupne količine CO2 koja su ispušta u atmosferu, a sad smo saznali da samo suha stabla doprinose više od cjelokupne civilizacije.
Kad smo već kod suhih stabala, proizvodnja peleta koja se razmahala ostavlja iza sebe bezbroj mrtvih panjeva i korijenja iz kojih truljenjem također izlaze ugljikov dioksid i metan.
Po meni rezultati istraživanja samo znače da su čovjek i njegova civilizacija još uvijek, bez obzira na sve zloupotrebe, maleni i beznačajni u odnosu na planet. U planetarnim razmjerima značajnije su suhe šume. Zanimljiva je ta iluzija veličine koja se želi nametnuti ljudima, a sve kako bi se uz tu iluziju mogao ugraditi i osjećaj krivnje za svako naše djelovanje. U međuvremenu pohlepni i beskrupulozni pokušavaju skrojiti svijet prema svojim potrebama. Nadam se da će završiti kao ovaj na slici dolje (za one koji nisu gledali “Velikog diktatora” objašnjenje: balon-globus pukne na kraju scene kao simbol iluzije da se može upravljati svijetom).
izvor:
Klima i Energija 