Neki dan sam suprotno svojoj odluci otišao na još jedan korona koncert, ovaj put u „Tvornicu kulture“. Zagrebačka filharmonija, na programu Wagner i Dvořák. Wagnerova idila Siegfried; nježni Wagner. Samo, malo predugo traje za moj ukus. Ne bih volio biti u raju u kojem bi se puštala samo Wagnerova muzika. Inače je kompozitor poznat po svojoj epskoj muzičkoj širini. Opera “Majstori pjevači” traje preko pet sati, ako se ne računaju pauze. Ajmo mi od Germana prema Slavenu i drugom izvedenom djelu. Dvořákova 8. simfonija je vrlo elegantno djelo prepuno lijepih muzičkih tema, nekih posuđenih iz češkog folklora. Beethoven, koji se mučio s temama ali je bio majstor razrade, bi od ovog tkiva napravio pet simfonija. Pohvalno od filharmonije da se sjetila tako obilježiti 180 godina Dvořákovog rođenja (iako to u programu nigdje ne piše, pa sad da li su se sjetili ili je slučajno, ne znam).
Tvornica je bitno manji prostor, lišen bilo kakvih akustičnih finesa. Razlika u zvuku u Lisinskom i Tvornici je kao razlika između vožnje luksuznom limuzinom i sportskim automobilom. U Lisinskom je zvuk zaobljen i profinjen, a u Tvornici siroviji, stvarniji i neposredniji. Kad cijeli orkestar svira fortissimo tribina na kojoj sjedite vibrira, tako da muziku ne samo čujete nego i osjećate cijelim tijelom. Slično gledanju nekih Van Goghovih slika koje vas diraju u želudac jer se u vas podsvjesno prelijeva dio umjetnikovog unutarnjeg kaosa. Uglavnom, svidjelo mi se ovo drugačije lice ozbiljne muzike.
Dvadeset godina ranije bio sam u Tvornici kao dio glumačke postave Indoševe (Damir Bartol) predstave “Školski autobus – R.D. Laing – razgovori s djecom”. Vrlo rijetka kombinacija alternativnog teatra s odraslo-dječjom postavom. Bili smo i na Eurokazu i “Karantena” festivalu u Dubrovniku. Zanimljiv projekt koji je, bez obzira što je gledatelju mogao izgledati kao improvizacija, zahtijevao puno truda pri probama i uspješnu koordinaciju odraslih i djece. Poseban izazov je bio stari motor koji je radio za vrijeme predstave. Nije nas nikad izdao, ali je premijera u Tvornici zahtijevala 20 metara cijevi kojom smo ispušne plinove izveli izvan dvorane, kako se ni mi ni publika ne bismo pogušili.
Reakcije publike su bile očekivano oprečne. Ljubiteljima alternativnog i fizičkog teatra predstava se svidjela, ali većina je ostala zatečena naglim promjenama tempa i naizgled konfuznom radnjom, iako je u suštini vrlo jednostavna. Indoševo umijeće pravljenja predstava od malih fragmenata svakodnevnih situacija spojeno s Laingovim razgovorima s vlastitom djecom je svojom obradom donijelo niz žestokih asocijacija na užurbani urbani ritam života, kao i dječje poimanje svog svijeta i odnosa sa svijetom odraslih. Bolje da završim dok nisam postao kritičar.
Kratko objašnjenje maloprijašnje asocijacije. Poznati dirigent Sir Thomas Beecham je svojevremeno dirigirao Verdijevom operom “Aida” u kojoj je sudjelovao i živi konj. Za vrijeme jedne predstave konj je ispraznio crijeva na sceni što je Beecham komentirao riječima: ”Gle, kritičar”.
Ako se nekome pleše ili sluša romantični valcer, ispod je link trećeg stavka Dvořákove osme.
Klima i Energija 