Pauza globalnog zagrijavanja

Prvo treba malo raščistiti osnovne pojmove. Za ljude koji ne vjeruju da je ljudski CO₂ glavni uzrok klimatskih promjena se uobičajeno, skraćeno i potpuno pogrešno kaže da su klimatski skeptici, odnosno da ne vjeruju u klimatske promjene. Naravno da svi znamo da se klima mijenja jer se oduvijek mijenjala, pa će tako biti i ubuduće. Kamen spoticanja je uzrok promjena.

Prije osam godina BBC je objavio članak pod naslovom: “Klimatsko usporavanje znači da ekstremni rast zagrijavanja „nije tako vjerojatan““. I dalje u tekstu: “Od 1998. postoji neobjašnjeno mirovanje u zagrijavanju Zemljine atmosfere.“

Postoji niz radova iz tog i nešto kasnijeg razdoblja u kojima različiti stručnjaci u svojim radovima nastoje objasniti pauzu u zagrijavanju. O njihovoj zabrinutosti i nesigurnosti uzroka hiatusa (pauze) dovoljno govori i promjena glavne fraze iz „globalnog zagrijavanja“ u „klimatske promjene“. Ako smijem zločesto primijetiti; nije važno da li se Zemlja zagrijava ili hladi, uzrok mora ostati isti – čovjekova emisija CO₂.

Hod globalne temperature od 1996. do 2014.

Ovdje možete naći preko 60 mogućih razloga za tu „bezobraštinu“ prirode koja, očito, nije upoznata s radovima vodećih klima majstora. (Isprika majstorima koji postavljaju i popravljaju klima uređaje). Ograničit ću se na dva najznačajnija. Jedan je smanjena sunčeva aktivnost, a drugi mogućnost da su se oceani malo dubinski zagrijali, pa su „pojeli“ toplinu zbog čega se zrak nije zagrijavao. Da vidimo što izraelski fizičar Nir Shaviv piše u svojoj izjavi njemačkom parlamentu 2018. :

1. Ne postoji izravni dokaz koji pokazuje da velike promjene koncentracije CO₂ u atmosferi uzrokuju promjene temperature. Postoje dokazi za suprotno (da promjene temperature uzrokuju promjene CO₂– op.prev.)

2. Dva argumenta kojima IPCC „dokazuje“ katastrofičnu sliku antropogenog (ljudskog) globalnog zagrijavanja su pogrešna – zagrijavanje u 20. stoljeću nije jedinstveno, a tvrdnja da ne postoji ništa drugo što bi moglo objasniti zagrijavanje u 20. stoljeću je jednostavno pogrešna.

3. Postoji mnogo pseudo-argumenata koji su potpuno beznačajni. Ovo uključuje pozivanje na autoritet broja (tvrdnja o 97% znanstvenika), kao i argumenti zasnovani na dokazima o zagrijavanju, što nikako nije jednako argumentima da je zagrijavanje prouzročila ljudska aktivnost.

4. Ignorira se veliki utjecaj koji Sunce ima na klimu. Uzimajući u obzir efekt sunca dobija se konsistentna slika klimatskih promjena u 20. stoljeću, ona u kojoj je više od pola zagrijavanja u 20. stoljeću posljedica povećane sunčeve aktivnosti i pri kojoj je klimatska osjetljivost niska (što je u skladu s empirijskim podacima).

(Klimatska osjetljivost se odnosi na dvostruko veću koncentraciju CO₂ od predindustrijskog razdoblja i posljedično zagrijavanje – op.a.)

Sljedeće moguće objašnjenje su oceani i njihova preraspodjela topline. Ima neke elementarne logike da oceani igraju značajnu ulogu u klimi i njenim promjenama, budući da se radi o ogromnoj količini vode koja prekriva više od dvije trećine površine planeta, o čijim više desetljetnim i El Niño-La Niña oscilacijama malo i nepotpuno znamo, pa ih tako nismo u stanju ni prognozirati.

Ni navedeni niti onih preostalih šezdeset nisu pretjerano značajni za temu. Budući da je koncentracija CO₂ svo to vrijeme kontinuirano rasla ostaje činjenica da postoji „nelogična“ osamnaestogodišnja pauza globalnog zagrijavanja koja se ne može nedvosmisleno objasniti. Suočeni s problemom „vlasnici licence“ za klimatske promjene su se odlučili za provjereni recept. Ponovno su „reanalizom“, „homogenizacijom“, nazovite to kako god hoćete, promijenili originalne podatke kako bi pokazali da pauze nije ni bilo. To nam se samo pričinilo. Mislio sam da je fraza – “povijest pišu pobjednici” rezervirana za društvenu sferu.

Zašto su mogući razlozi pauze potpuno nebitni (osim za daljnja istraživanja)? Zato što pokazuju nedoraslost, nepotpunost i ishitrenost kako postojećih modela tako i zaključaka koji se izvlače iz njihovih rezultata. Postojeći modeli su poput starih fotoaparata; mora se namjestiti vrijeme ekspozicije, blenda, udaljenost i svi akteri snimanja moraju biti jako mirni, kako bi fotografija uspjela. Tako nekako su klima majstori zamislili situaciju u kojoj se nalazi naš planet. Modeli bi davali bolje rezultate kad bi zamrznuli stanje svemira u trenutku koji odgovara njihovim rezultatima. Sve „neočekivane“ vulkanske erupcije, promjene sunčeve aktivnosti, magnetskog polja Zemlje, oceanskih oscilacija, položaja Zemlje u galaksiji itd. kvare zamišljenu sliku u kojoj je CO₂ glavni pokretač globalnog zagrijavanja.

Imamo izbor; natjerati prirodu (planet i ostatak svemira) da stoji u stavu „Mirno!“ ili priznati da smo žaba koja želi potkove i sanja o tome da je princ. Citiram nepoznatog autora: „Ako ne možeš objasniti pauzu, ne možeš objasniti uzrok.“

Previše ljudi, novca i moći je angažirano vikanjem: “Spasimo klimu!“ da bi se mogao čuti bilo koji razumni argument. Ma, valjda nam se ipak samo pričinilo kao Jodie Foster u filmu „Red letenja“ u kojem je putovala sa kćerkom koja je nestala za vrijeme leta, da bi je negativci skoro uvjerili kako joj je kćerka poginula šest dana ranije i nikad nije ni bila u avionu. Radilo se, naravno, o ucjeni za veliku svotu novca, za koju su negativci željeli okriviti glavnu junakinju. Jedini problem je što stvarni život ne pišu holivudski hepiend scenaristi.

izvori:

https://www.bbc.com/news/science-environment-22567023

http://hockeyschtick.blogspot.com/2014/11/updated-list-of-64-excuses-for-18-26.html