Uzaludna priča

I dok izgleda da se Trump ne želi predati bez borbe, Biden je najavio povratak Pariškom sporazumu o klimi i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Naši mediji su to prenijeli kao najvažniju vijest i ona to, vrlo vjerojatno i je. Tako Biden obećava da će već prvog dana svoje vladavine potpisati planove za „Zelenu revoluciju“, koja će omogućiti Amerikancima siguran razvoj kroz razvoj i izvoz „čiste“ tehnologije cijelom svijetu. Mnogi Europljani, pa tako i neki moji prijatelji su odahnuli. Eto pravog čovjeka za najvažniji problem sutrašnjice – onaj klimatskih promjena.

Da vidimo kako to „čišćenje“ energetske slike svijeta izgleda u praksi. Neću uzeti kao primjer zemlje s kojima SAD ima tradicionalne neugodne odnose, nego jednu (do sada) prijateljsku zemlju – kontinent Australiju. Australija je drugi najveći izvoznik ugljena na svijetu, čije zalihe ugljena se procjenjuju na tri stotine godina. E sad Biden želi nametnuti američke poreze na australske proizvode, ukoliko Australija ne pristane na smanjenje emisije CO₂ na nulu do 2050. godine. Ako Australija pristane na američku ucjenu, odoše joj silni poslovi s Kinom i drugim zemljama, ako ne pristane nadrapat će zbog američkih poreza. Kako god okreneš, životni standard prosječnog Australca će se smanjiti u ime „višeg“ cilja. Australski premijer Morrison je hrabro izjavio da se australska energetska politika „neće određivati u Velikoj Britaniji, Briselu ili bilo gdje drugdje nego u Australiji.“ Baš me zanima kako će to izgledati za šest mjeseci.

Trumpov izlazak iz SZO-a nije mogao doći u gorem trenutku. Pandemija i dalje vlada, broje se mrtvi, a bolnice su, umjesto hotela, pune kao šipak. Pojavljuju se i razne firme koje počinju testirati cjepivo.

Ukratko, ne možeš biti kapetan broda koji plovi bez tebe. Samo jakim djelovanjem, kao najveća ekonomska sila svijeta, možeš određivati smjer plovidbe. Ako želiš određivati da cjepivo bude obavezno za sve stanovnike planeta (koliko god to bilo potrebno ili ne), moraš igrati glavnu ulogu u SZO-u. Pretpostavljam da će neko američko cjepivo biti obavezno, a tržište je svo čovječanstvo. Nemate novca, ništa, dat ćete nam pravo na eksploataciju raznih ruda, nafte i sličnih sirovina, koje vam ionako neće trebati jer planiramo da ostanete nerazvijeni još dugo vremena.

O ishitrenosti rješenja, proizvodnji cjepiva samo godinu dana nakon pojave virusa, neka kažu doktori.

O Pariškom sporazumu o klimi iz 2015. mogu i ja malo. Jedini način da se smanje emisije CO₂  i zadovolje potrebe za uvijek dostupnom i sve većom količinom potrebne energije jest da se počnu graditi nuklearne centrale, za koje znamo da ih većina ljudi ne želi na svojem teritoriju. Vjetar i sunčeva energija niti su uvijek dostupne (zbog svoje hirovitosti i male gustoće energije) niti mogu zadovoljiti. I opet, tko radi najbolje nuklearke na svijetu nego Amerikanci (ili njihove filijale).

Da se vratim malo na svoje poznanike i prijatelje koji su odahnuli zbog Bidenovih izjava. Svi pripadaju srednjem sloju kojemu se (iz današnje perspektive) čini da mogu poplaćati sve životne troškove bez problema, pogotovo ako je to zbog „višeg“ cilja. Vole ljudi brinuti o nepostojećem problemu, jer očigledno previše gledaju TV i pravih egzistencijalnih problema nemaju. Zašto se članak zove uzaludna priča? Pokušavam već preko godinu dana objasniti koliko je krhko znanje koje imamo o klimi i njenim budućim promjenama i zašto je graditi budućnost na temelju nepotpunih modela opasno i neadekvatno. Ne vrijedi. Pokušavam reći kako za svaki budući problem postoji rješenje, i opet ne vrijedi. Ljudi toliko vole da ih se plaši, da me čisto strah tog straha. U panici i strahu jedino što se dobro radi su greške.