Nije jednostavno otvoreno pisati o ovom dugometražnom dokumentarcu kojeg je napravio David Attenbourough, a naručio WWF (svjetski fond za prirodu). Čovjek je živuća legenda dokumentarnih prirodoznanstvenih filmova. Nema gdje nije bio i što nije snimio. Film je pun prekrasnih kadrova flore i faune. I to je otprilike sve što mogu pozitivno reći o njemu.
U uvodnim kadrovima – Černobil. Nije baš samo Černobil, naime prvi kadar prikazuje na vrhu napuštene zgrade i ukrajinski socijalistički grb. Tek toliko da se zna tko je kriv. Zanimljivo da nije stavio fotografiju eksplodiranja atomske bombe iznad Hiroshime gdje se čovjekova moć razaranja vidi još jasnije. Je, ali to su napravili Amerikanci i to namjerno.
Nakon tog politički obojenog početka sve dalje odiše nostalgijom za vremenom kad je bio mlad, jer je onda svijet bio (kako sam kaže) „najbolji“. Kako je davno rekao Horacije (rimski pjesnik) – Laudator temporis acti (starac koji hvali prošla vremena kad je bio mlad, snažan i lijep).
Jedna od glavnih poruka filma, koja se meni nimalo ne sviđa, je tvrdnja da nas ima previše na planetu pa trošimo previše prirodnih resursa i previše jedemo meso. I zato se suočavamo s „kolapsom živog svijeta“ , a jedini lijek je ponovno učiniti prirodu divljom. Ne razumijem tu lažnu psihološku podvojenost. Ako smo mi dio tog svijeta, jedini način da ponovno „podivljamo prirodu“ je da i sami podivljamo. Kao da nismo dovoljno divlji i bez toga. Ne znam kako bi Attenborough prokrstario svijetom da nema interkontinentalnih letova i snimio filmove u super slow motionu da nije bilo tehnološkog napretka. I sad, kad bi, da parafraziram Pavla Vuisića:“ I drugi bi sine Davide,“ obilazili svijet i gledali čuda prirode, sad to šteti planetu i bioraznolikosti. Na žalost, film pripada kategoriji dokumentaraca „sudnjeg dana“, u kojem su dobri kadrovi i animacija budućeg distopijskog svijeta, ali zato ima malo korektnih činjenica. Ljudska vrsta spominje se samo u negativnom kontekstu, u kojem smo krivi za sve, a zaslužni za malo toga. Umjesto navođenja što je sve Attenborough krivo pretpostavio stavljam ovdje dio Žarkovog pisma. Pa kaže:
“Jer moja je teorija, vraga moja, samo ne čitam tudje, da smo još čovjekolika životinja, da još nismo čovjek (vidiš tu bih isto primijenio teoriju o klimatskim promjenama čovjeka kao normalni razvoj, a ne razvoj prema katastrofi, koja doduše jest jedno od rješenja, da jedno, ansambl), da nas priroda vlastite prirode okuplja u ustrašenu većinu krda, da je krdo veliki broj istih, a da društvo mora biti veliki broj različitih, da vjerski, nacionalistički, čak i komunistički (u smislu vjerske dogme) mobilizacijski čimbenici stvaraju carstva i nacionalne države, čovjek je ustrašen susjedima, vanjskim i unutrašnjim neprijateljima, bojimo se drugih i Drugog. Dobro dobro, jedino se valja pobojavati Nje, Druge. Sad nam znanstveno govore, nakon što smo djaba dobili i upoznali život, tu najveću i zasad jedinu poznatu svemirsku sreću, da toj sreći ne vjerujemo, da živimo u strahu.
No da ne dramim, tzv. običan mali čovjek to ionako neće slušat, nego će se sretno-nesretno snalazit kroz život, nego ove su teme izuzetno važne kako bi skrenule azimut kapitala od neodrživih preskupih energija na pametnije nove tehnologije koje će valjda ipak poboljšati život većini na Zemlji. U tom smislu ova nama bliska prirodna znanost o klimi debelo je veći krivac od agresivnog kapitala. Odlično je što se CLINTEL obraća Billu Gatesu, jer tim novčano moćnim ljudima, ako dosad nije jasno, mora se znati reći da oni sami nemaju vrhunsku znanstvenu i/ili umjetničku narav. Oni takodjer poput običnog čovjeka u svom jadnom malom životu žele dodanu vrijednost. Ali nemaju te pameti. Pa drobe gluposti, i namjerno i slučajno.”
Za kraj, vlasti u Amsterdamu ozbiljno razmišljaju o postupnom uvođenju centralnog grijanja. Kod nas se ta (u osnovi odlična ekološka ideja) raširila sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Toliko o tome tko je napredan.
Klima i Energija 