Zanimljivu činjenicu izrekao je Ivar Giaever u svom govoru o globalnom zagrijavanju. Radi se o Nobelovoj nagradi za mir koju su 2007. dobili Al Gore i R.K. Pachauri (predsjednik IPCC-a). Naime, za prvog znamo da je političar, ali za drugog nisam znao da je željeznički inženjer. Stvarno, čovjek nema nikakve veze s fizikom i meteorologijom. Bio je predsjednik IPCC-a od 2002. do 2015., a odstupio je s tog mjesta zbog optužbe za seksualno uznemiravanje. Toliko mi se činilo logičnim da je na mjestu šefa svjetske klima vlade netko stručan da nisam nikad provjeravao.

Ima još. Naslov priloga na Youtube-u je „Michael Oppenheimer – nobelovac klimatski znanstvenik“. Nikad nisam čuo za čovjeka pa sam provjerio na wikipediji, kad ono ni riječi o Nobelovoj nagradi. Nije on dobio Nobela, nego je bio dio tima IPCC-a koji je dobio nagradu za mir. Probao sam slušati intervju i došao do prve rečenice dotičnog stručnjaka „nobelovca“. E, kad je rekao da je uragan „klimatski“ događaj, onda sam prekinuo s gubljenjem vremena. Uragan je, kao što mnogi ne-nobelovci znaju, primjer vremenskog, a ne klimatskog događaja. Svejedno, da čovjeku pružim šansu, odslušao sam cijeli intervju. Nakon početnih fraza i usporedbi klimatskih promjena sa svjetskim ratom i opasnostima nuklearnog rata, voditeljica je usmjerila razgovor na priču „što sve možemo učiniti“. Oppenheimer spremno odgovara da je odgovor porez na ugljik. Kako povezati biznis sa znanosti? Biznis mora biti vodeći u promjeni naših stavova, ulaganjem u dekarbonizaciju, odgovara Oppenheimer. Za vrijeme cijelog razgovora nije bilo nijedne disonantne note, više neslaganja se čuje pri svakoj kavi s poznanikom ili prijateljem. Užitak za slušati i gledati, k’o dva goluba. Kaže voditeljica na kraju da njena firma doprinosi promjeni. Malo popratnih činjenica. Razgovor je organizirao Goldman Sachs. Nekako se već po nazivu firme vidi da nije radnička ekološka udruga. Radi se o jednoj od najvećih svjetskih banaka i investicijskih kuća s preko 38 000 zaposlenih. Znate onu krizu iz 2008. kad su banke dijelile milijunske bonuse, a obični ljudi tjerani iz svojih kuća? Oko 10 milijuna Amerikanaca i, na primjer, 400 000 Španjolaca istjerani su iz svojih domova, jer su se razne banke malo zaigrale. I normalno, američka vlada odlučila je pomoći – bankama. Tada je Goldman Sachs dobio 10 milijardi dolara kredita.

Imaju oni viška superkompjutera. Tako su prije dvije godine izračunali tko će biti svjetski nogometni prvak i kako će proći drugi. Svjetski prvak je ispao Brazil koji je, u stvarnosti, izgubio u četvrtfinalu od Belgije. Po njima je Njemačka došla do polufinala, a u stvari je bila zadnja u grupi. Mi ćemo ispasti u prvoj fazi natjecanja, a znamo koliko je to bolje ispalo. Uglavnom, ispromašivali su se žestoko. Lako za nogomet, jer je lopta ipak okrugla, ali takvi programeri i njihovi programi upravljaju svijetom, a šefovi i šefići dijele velike bonuse sami sebi i kad one druge tjeraju iz kuća. Tko zna, zna.
izvori:
https://www.thenation.com/article/archive/great-eviction/