Tako danas počinje članak u Jutarnjem o smanjenju CO2 u atmosferi. Išao sam jednom, prije potresa, u centar nešto nabaviti. Zagreb – grad duhova. Nitko i ništa se ne čuje, vrlo malo ljudi. Škole, vrtići i manje-više sve drugo zatvoreno. Nema smijeha. Ljudi dobijaju otkaze. Kao da se nalazim u nekom mračnom SF filmu.
Oni koji imaju frustrirani su zato jer ne mogu trošiti, oni koji nemaju se boje da uskoro neće imati ni za kruh. Ništa, zato su vode Venecije čišće nego ikada, zrak super, a cibetke slobodno šetaju gradom. Milina jedna.
Kažu stručnjaci da bi se emisije CO2 mogle smanjiti do 7%, ako ovakvo mrtvilo ostane do kraja godine. Ajmo zaokružiti na 5% i pogledati efekt. Ugljikovog dioksida u zraku ima 0.04%. Pet posto od toga je od ukupne ljudske aktivnosti. Ako to smanjimo za 5%, dolazimo do značajnog broja od 0.0001% smanjenja ukupnog CO2 u zraku. Mašala. Da vidimo kako se COVID-19 odražava u Mauna Loa mjerenjima (svjetskoj referenci za CO2).
Hm, izgleda da nije dovoljno, trend porasta je nepromijenjen. Mogući su razni zaključci, a ja predlažem da zaboravimo na CO2 i nastavimo živjeti. Vode Venecije i zrak mogu se očistiti boljim filterima, a ne imitacijom života u kojoj je glavna parola: “Ne mrdaj!“. Kao i uvijek, parola ne vrijedi za bogate, jer oni imaju svoje avione. Bogati naprijed, ostali stoj!
izvor:
Klima i Energija 