Kineski veliki zeleni zid

Za razliku od Izraela, Kina je velika država s puno ljudi, a i priličnim udjelom pustinja (poput Gobi i Takla Makan). Veliki Mao je 1958. smislio „Veliki skok naprijed“ koji je Kini trebao omogućiti naglu industrijalizaciju i posebno prestanak uvoza strojeva sa zapada. Mnogo seljaka je natjerano da u improviziranim talionicama proizvode čelik. Ogromne površine šuma su posječene za te svrhe, da bi se ustanovilo kako temperatura gorenja drva nije dovoljna za proizvodnju kvalitetnog čelika. Nakon tri godine se odustalo od „skoka“, ali je šteta već bila napravljena. Dvadeset godina kasnije, nakon što su shvatili da se pustinje brzo šire, smišljen je plan „Velikog kineskog zelenog zida“. Plan je do 2050. pošumiti 4 500 km dugačko i do 1 500 km široko pustinjsko područje. Ako niste jaki u matematici, da vam olakšam – radi se o sedamdesetgodišnjem planu.

Problem s pustinjom je što pješčane dune stalno mijenjaju oblik. Kinezi su zato još prije sedamdeset godina počeli fiksirati pijesak slamnatim pregradama dimenzija metar puta metar. Jednom učvršćena podloga koristi se za sađenje biljaka. Navodnjava se sistemom kap po kap. I to je to.

kineska slamnata “šahovska ploča” za učvršćivanje pješčanih duna

Kinezima želim sreću, uvjeren sam da će realizirati veći dio plana i tako dijelom riješiti i problem pješčanih oluja u gradovima.

Mi nemamo problema s pješčanim olujama (još), osim ako dodatno procvjetaju tvornice peleta. Imamo mi lijek i za to, drugačiji od Kineza.

Naši primjenjuju posebnu vojnu taktiku. Temelji se na taktici iz filma: „Muškarci koji bulje u koze“. Naime, ako dovoljno dugo i intenzivno buljiš u neobrađeno polje, nakon nekog vremena polje se samo uređuje prema tvojim mislima. Počinje rasti upravo ono što si zamislio (šuma, pšenica, paprike i sl.). Jedini problem je kako mislima napraviti pobiranje plodova. Tu smo malo tanki, nema ih tko pobrati, ali malo po malo, uz uvoz radne snage i to će se riješiti. Ova taktika može se primijeniti i za razbijanje oblaka (isječak iz filma). Koji put ovakvo intenzivno buljenje baš i ne uspije, pa umjesto kukuruza ili ljekovitog bilja izraste korov, recimo ambrozija eko udruge Kopriva iz Koprivnice. Ne dajte da vas ovo obeshrabri. Samo mirno sjedite i fokusirajte um na uzgoj nečeg korisnog. Pretpostavljam da je 850 000 hektara neobrađenog zemljišta kod nas nastalo i zbog nedovoljne obučenosti naših suvremenih psiho ratnika. Siguran sam da bi EU odobrila projekt dodatne obuke i za ovakve stručnjake.

Ako ova taktika zbog bilo kojeg razloga ne uspije, još uvijek vam ostaju obnovljivi izvori energije. Vjetroelektrana Lukovac, općina Cista Provo. Kaže načelnik općine da je prostorni plan bio izvješen u prostorijama općine mjesec dana 2005.g. i da nitko nije imao primjedbi. Dvanaest godina kasnije niknula je vjetroelektrana Lukovac, uz proteste lokalnog stanovništva. Da vas pitam, kad ste zadnji puta bili u svojoj općini i zagledali u njenu oglasnu ploču? Tko normalan u 21. stoljeću odlazi u bilo koju birokratsku ustanovu bez velike potrebe, a i onda često ništa ne uspije obaviti jer nedostaje neki papir. Korištenje površine za 16 vjetroturbina investitor godišnje općini plaća 1.2 milijuna Kuna, što je približno iznos godišnjeg proračuna općine. Struju, u kojoj su i ovi troškovi, plaćamo mi.