Peleti

Već sam pisao o najvećoj termoelektrani na pelete Drax u Velikoj Britaniji (ovdje). Da dodamo malo podataka. Prvo financije, država godišnje odvaja oko milijardu funti za subvencioniranje „obnovljivih“ izvora kao što su drvni peleti, pa tako samo Drax dobija 2 miliona funti dnevno zato što koristi „obnovljive“ pelete. Lukavi su oni, tri njihove tvornice za pelete su u SAD-u pa se Britanci ne bune što 1 000 km² američkih šuma nestaje svake godine. Jedna druga kompanija, ENVIVA ima osam takvih tvornica u pet američkih država. Prenesimo to malo u našu stvarnost. Hrvatska ima 47% teritorija pod šumama. Zvuči dobro, ali budući da smo mala država to je 27 000 km². Poznata šuma Spačva ima 400 km², park prirode Papuk 350 km², a cijeli Gorski Kotar oko 750 km² pod šumama. Dakle, samo za godišnji rad jedne velike termoelektrane bi za godinu i pol dana nestalo svo drveće iz navedena tri područja.

Sad dolazi onaj „obnovljivi“ dio u priču. Pitanje za kviz: koliko godina treba da izraste stogodišnje stablo? Po EU, dovoljna je valjda godina dana. Stvarno su majstori logike i poznavatelji prirode. Kako da čovjek ostane hladnokrvan znajući da se kod nas množe male kogeneracijske elektrane na pelete, pa bi ih uskoro trebalo biti šezdeset. I još im plaćamo da nam posijeku šume. Najbolji štos mi je ovo „kogeneracijske“. To znači da će se masa za pelete sušiti na pogon te iste elektrane. Otvorila češka firma ove godine „elektranu“ u Županji, snage 5 MW. To je jedna stotinka struje koju daje hidroelektrana Peruća, tako da smisao ovih „elektrana“ nije struja nego proizvodnja peleta. Posječeš Spačvu, proizvedeš nešto struje, dobiješ novac za to, osušiš masu za pelete i napraviš brdo peleta na istu tu struju i onda ih prodaš. A domaćini sretni jer bi to moglo donijeti dvadeset radnih mjesta. Koliko glupi smijemo biti prije nego što uvidimo stvarnost? Što bi se reklo često upotrebljenom frazom, za češku firmu je to win-win (dvostruko dobitna) situacija, a za nas lose-lose (dvostruko gubitna).

Da su čak i znanstvenici prepoznali glupost i pokvarenost „ugljično neutralne“ upotrebe drvenih peleta, potvrđuje i pismo njih 778 koje su uputili Europskom parlamentu 11.1.2018.. Bune se protiv statusa korištenja peleta kao „neutralnog“ izvora, jer će se time značajno povećati količina CO₂ u atmosferi. Korištenje drveta je neefikasno i u atmosferu ispušta daleko više CO₂ od korištenja fosilnih goriva. Podsjećaju da je prije početka masovnog korištenja ugljena, do 1850.g. većina šuma zapadne Europe bila uništena, iako su tada Europljani koristili znatno manje energije nego danas. Toliko znanstvenici. Naravno, kod nas nijedan medij nije prenio vijest o pismu.

sezonski hod ugljikovog dioksida u atmosferi

Jeste li se ikad zapitali kako to da pri mjerenju atmosferskog CO₂ krivulja sezonski krivuda? U osnovi, na jesen počinje rasti i tako do kraja proljeća kad počinje padati. Odgovor leži u rasporedu kopna i mora na Zemlji. Približno 70% kopna se nalazi na sjevernoj polutci i tu biljke igraju presudnu ulogu. Od proljeća do jeseni dobijaju lišće i rastu, za svoj razvoj troše i pohranjuju CO₂. Na jesen počinju mirovati, gube lišće koje trune i ispušta CO₂ u zrak. Svako neposječeno stablo zadržava svoj CO₂ u stablu, granama i korijenju. Za razliku od toga, korijen posječenog stabla trune i opet vraća u zrak CO₂ koji je za života skupio.

Posebna priča je briga suvremenog čovjeka o bioraznolikosti. Baš me zanima kamo će šumske životinje i biljke kad im se staništa smanje sječom šuma.