Nakon što je Trump nahvalio američki ugljen, evo i drugih. Japanska vlada je objavila plan izgradnje 22 nove termoelektrane na ugljen u sljedećih pet godina. Kina ima već oko 1 000 GW instaliranih, a gradi se još 121 GW novih termoelektrana na ugljen. Kako brojke malo znače bez usporedbi, recimo da imaju snagu oko 1 500 nuklearki u Krškom, a grade još 180 novih. I to sve na ugljen koji je proglašen najprljavijim izvorom svih vremena. Indija u sljedeće tri godine planira povećati snagu iz TE na ugljen za 22% (izgradnjom novih). Oni koji nešto rade trebaju pouzdanu i jeftinu energiju. Na drugom kraju priče je Kenija koja je zaustavila planove za svoju prvu takvu termoelektranu, a planira napraviti jednu nuklearku za deset godina. Inače, u Keniji pola stanovništva nema struju.
Vratimo se malo Japanu. Zemlja je siromašna izvorima energije, a jedino čega ima je ugljen. I tako ih Amerikanci nagovoriše da počnu raditi nuklearke. Prva je puštena u pogon 1966.godine, a slijedilo ih je još 54 do 2010.. Sve bi bilo dobro da 2011. nije došlo do nesreće u Fukushimi. Preko 150 000 ljudi je evakuirano kad je, zbog nesretnog slijeda potresa i pratećeg tsunamija, nuklearka ostala bez hlađenja i djelomično eksplodirala. Posljedica je bila zatvaranje svih nuklearki, od kojih su neke nakon detaljnih pregleda ponovno puštene u rad. Svejedno se javnost pobunila protiv nuklearki općenito.
Japanci s pravom imaju poseban odnos prema pridjevu atomski. Krajem drugog svjetskog rata Japan je bio pred konačnim porazom, a američka svakodnevna bombardiranja japanskih gradova su ga trebala uvjeriti da je poraz neminovan. Najrazorniji je bio napad na Tokio u ožujku 1945. kad je preko 100 000 ljudi ubijeno u jednom bombardiranju, bolje rečeno živo spaljeno jer se radilo o zapaljivim bombama. U travnju 1945. se sastao američki Odbor za ciljeve koji je odlučivao o mogućim ciljevima za bombardiranja atomskim bombama. Odabrano je pet gradova, a američko zrakoplovstvo se složilo da ih poštedi (koje li ironije!) klasičnih bombardiranja samo zato da bi se jasno vidio „čisti“ efekt atomske bombe. Još uvijek nekima nije jasno zašto su bačene „samo“ dvije bombe. Vojska je htjela više, predsjednik Truman se baš i nije složio. Odgovor se može naći u odličnom filmu „Njegova djevojka Petko“ iz 1940.g. U jednom od rijetkih ozbiljnih trenutaka komedije nevjerojatno brzog dijaloga, novinarka Hildy Johnson pita nesretnog slučajnog ubojicu zašto je pucao. I u odgovoru se rađa istina u frazi „proizvodnja zbog upotrebe“. Sve što je proizvedeno treba biti upotrebljeno, što vrijedi za revolver iz filma i atomske bombe. Sad one dvije bombe dobijaju smisao. Prva bačena je bila na bazi 64 kg uranija, a druga s 6.4 kg plutonija. Razvijene su dvije varijante i šteta bi bila da se ne vide efekti dosega ljudske inteligencije i civilizacije. Ono što ne volim kod „atomskog“ nisu moguće žrtve, nego vrijeme poluraspada koje je 24 000 godina za plutonij-239, a 700 miliona godina za uranij-235. Vrijeme poluraspada je vrijeme u kojem se zračenje smanji na pola početnog. New York Times je 3.2. ove godine objavio članak u kojem kritizira Japan zbog izgradnje novih elektrana na ugljen „zbog klimatske opasnosti“. Kao jedan od argumenata navodi se da je 2018. umrlo tisuću ljudi od vrućinskog vala. Čovjek bi i povjerovao da se radi o ozbiljnom pitanju da ne znam za opširnu statistiku (ovdje) po kojoj Japanci trideset puta više umiru od hladnog, a ne toplog vremena.
izvori:
https://news.trust.org/item/20190731133649-zkxm6/
https://www.wired.com/story/china-is-still-building-an-insane-number-of-new-coal-plants
https://www.nytimes.com/2020/02/03/climate/japan-coal-fukushima
https://en.wikipedia.org/wiki/Atomic_bombings_of_Hiroshima_and_Nagasaki
Klima i Energija 