Povijesni sporazum

Švicarski „Basler Zeitung“ je 2018. objavio članak pod naslovom:“Troškovi energetskog zaokreta eksplodiraju“. Radi se o situaciji u Njemačkoj u kojoj je jedan od glavnih strujnih distributera Tennet TSO potrošio milijardu Eura 2017.g. kako bi u hitnim situacijama stabilizirao strujnu mrežu. Naravno, tu milijardu će platiti potrošači. Glavni razlog je širenje i nepouzdanost obnovljivih izvora energije (posebno vjetroturbina) u proizvodnji struje. Nije rečeno u članku, ali pretpostavljam da se radi i o izvozu i uvozu struje. Naime, kad je oblačno i nema vjetra onda je jasno da treba uvoziti, ali i suprotne situacije zadaju glavobolju, jer se viška proizvedene struje treba nekako riješiti. Tako Nijemci plaćaju i kad izvoze struju, jer nikad ne znaju kad će je i koliko biti za stabilan rad energetske mreže. U svim ugovorima o obnovljivim strujnim izvorima postoji klauzula da distributer mora kupiti svu proizvedenu struju, trebala ona ili ne. Kako bi malo ublažili nestabilnost strujne mreže traži se od države da izgradi 4 000 km novih dalekovoda.

Cijena struje u Njemačkoj je druga najskuplja (poslije Danske) u Europi. Godišnje Nijemci plaćaju 25 milijardi € za struju iz obnovljivih izvora, a procjena je da će 2025. jedna četveročlana obitelj godišnje morati odvojiti 25 000 € samo za račune za struju, što je preko pola njihovog BDP po stanovniku. Tko nema – isključuju mu struju, kao što je 2016. isključeno 330 000 kućanstava.

Ne bojim se pretjerano za Nijemce, snaći će se oni. Jedan od mogućih načina se nazire.

Prošle godine je potpisan sporazum o postavljanju podmorskog dalekovoda između Egipta, Cipra i Grčke. Kako kažu neke novine „povijesnog“. I stvarno to jest.

Kad se pogleda slika jasno je u kojem smjeru struja treba ići. Afrika je tamni kontinent noću i dobro bi joj došlo ne malo nego puno struje. Kad ono, jok. Struja će ići od egipatske termoelektrane na plin prema Europi. Duljina kabla je 310 km, trošak 2 milijarde €, a snaga 2 GW. To mu ga dođe 6.5 miliona € po kilometru. Zanimljivo je što je dalekovod istosmjerne struje (HVDC), za koje se zna da se ne isplate raditi ispod 600 kilometara duljine. Kad se već radi do Cipra i Krete, nije nikakav problem produljiti ga dalje u Europu.

I tako će Europa riješiti problem pouzdane, jeftine i „čiste“ energije. Kao i sa svim i svačim iz Kine i drugih azijskih siromašnijih zemalja, „prljava“ proizvodnja je negdje drugdje. Što bi rekao Poncije Pilat: “Ruke su mi čiste, upravo sam ih oprao.“

Budući da je ovo moj malojubilarni 50. post, kakva bi to proslava bila bez pjesme. Prije pjesme mali uvod. Moj prijatelj Žarko je do sada u životu ozelenio ovaj planet više od svih Greti ovog svijeta koje samo znaju bježati s nastave i nositi transparente. Pjesma je odabrana ne samo zato što je dobra poezija, nego i zato što se u njoj spominju meni dragi likovi.

NISAM NIJE NE

Nisam u jednom tijelu

Nisam u jednom narodu

Nije mi narod u državi

Nije mi država u glavi

Nije mi kuća u knjizi

Nije mi krov na Googleu

Nije mi šalter u banci

Nije mi profil na Faceu

Nije mi mozak na kvasini

Malo

Nije mi put na stazi

Nije mi tijelo za bacit

Ne vidim iza ugla

Ne čujem osim sada

Ne pipam nego ovdje

Ne njušim što dolazi

Ali

Bicikl mi je u sobi

Tijelo mi je u vodi

Odraz mi je na licu

Štihača mi je u podrumu

I jabuke

Cvjetnjak mi je kod sestre

I dečki

Ideje su mi kod Duška

Rečenice su mi kod Tome

I odlomci

Pjesme su mi kod Maje

Kolači su mi kod Mirele

Knjige su mi kod Vesne

Camino mi je kod Damira

Lova mi je kod Kljuje

Fore su mi kod Buce

Biljke su mi kod Željka

Skok šut mi je kod Arčija

Kraul mi je kod Branka

Trening mi je kod Korbara

I Đekija

Muzika mi je na Studentu

Voćnjak mi je kod Nade

Ovaj dolje

Vozilo mi je u službi

Pas mi je na Sljemenu

Psica

Skije su mi u hodniku

Voltino mi je kod mame

I mačak

Misli su mi u mašti

Mašta mi je u tebi

Žarko Malić, 8.1.2018.