Vince Ebert je fizičar koji je postao kabaretist (iliti po naški stendap komičar). Kako ova globalizacija jednosmjerno ide, pretpostavljam da sve manje ljudi zna njemački, pa sam preveo ono najvažnije. Priča čovjek o svemu i svačemu pa i o promjeni klime. Ide mu to dobro, brz je i smiješan. Jedan njegov citat IPCC-ovog izvještaja (Radna grupa I) iz 2001.g. pokazuje da nije samo smiješan nego i priča istinu. Našao Ebert na 774.str. izvještaja od 893 stranice sljedeće:
„U istraživanju i modeliranju klime treba znati da se radi o združenom (ocean-atmosfera op.a.) nelinearnom kaotičnom sustavu, te zato dugoročno predviđanje budućih stanja klime nije moguće.“
Ebertov zaključak je: “Što nam to govori? Bez obzira da li želite ugovoriti osiguranje ili spasiti svijet, prvo pročitajte sitna slova.“ (https://www.youtube.com/watch?v=VcoKJI5wCQg)
Download-ao sam izvještaj
Click to access WGI_TAR_full_report.pdf
i stvarno, ne laže čovjek.
Ima, dakle, u IPCC-u poštenih fizičara (ili ih je bar bilo) koji realno govore o dosezima ljudskog znanja. Postoji jedan ne pretjerano vidljiv mehanizam koji od izvještaja na puno stranica radi sažetak za vladajuće političare. Političari žele kratku verziju koja odgovara njihovim potrebama. Budući da imaju moć (novac), eto začas skromnih slugu (stručnjaka) s novom verzijom u kojoj su sve sumnje uklonjene i ostavljene samo zastrašujuće posljedice.
Za razliku od Eberta koji je profesionalni komičar, ima fizičara koji su diletanti, nitko im se ne smije, ali zato odlično glume proroke i epske junake. Jedan od njih je i H.J. Schellnhuber, nagrađivani i odlikovani njemački fizičar, savjetnik Angele Merkel i Papa Franje. Par godina nakon ovog IPCC izvještaja, Schellnhuber (2009.) mirno na press konferenciji izjavljuje sljedeće:“Pokazali smo… da postoji ekstremno jednostavna linearna ovisnost povišenja globalne temperature i ukupne količine CO2 u atmosferi. Cjelokupna nevjerojatna složenost klimatskog sustava može se svesti na ovu jednostavnu linearnu ovisnost. Priroda nam je učinila ovu uslugu, kao izuzetak, tako da točno znamo koliko još CO2 čovječanstvu ostaje za ispustiti ukoliko želi spriječiti veliki rizik od nekontroliranih promjena klime. Reći ću vam točno i broj, apsolutni maksimum koji smijemo ispustiti u sljedećih 40 godina, to je 750 mlrd tona CO2.“
https://www.youtube.com/watch?v=f5JajqHiMlM od 15min20sek.
Što reći? Zna Nijemac sve u tonu. Malo je u kontradikciji sa svojim kolegama iz IPCC-a. Ne mora previše brinuti o tome da li je u pravu, jer će (ako doživi) 2050.g. imati 100 godina. Žao mi je samo silnih modelara i fizičara koji i dalje rade, kad je sve riješeno.
Koji vam je simpatičniji?
I tako je CO2 osuđen. Jest da sudac nije dao obrani da prikaže niti jedan dokaz o njegovoj nevinosti, jest da je tužitelj stalno mahao kesom novca prema nekim, a sabljom prema drugim svjedocima. Jest da bez njega nema života na Zemlji, ali kako reče tužitelj:“ Što je previše je previše.“ Nakon tog ključnog dokaza osuđen je na nestajanje, kao prvi korak ka općem nestajanju. Na svu sreću, suđenje je održano u odsutnosti, jer je Priroda pružila utočište bjeguncu, gdje ga ljudska ruka nikada neće dostići.
Klima i Energija 