Prije prave teme jedna usporedba: 3.11. u 22h GMP Krapina je izmjerila 16 oC i padala je kiša. Prema meteogramu (https://meteo.hr/prognoze.php?Code=14234&id=prognoza§ion=prognoze_model¶m=7d&el=hrvatska) je trebalo biti 14 oC bez kiše. Dva stupnja razlike i jedna pojava. Model jedno – stvarnost drugo. Reći će netko: „Nije to neka razlika, ne mogu modeli tako detaljno i precizno pogoditi.“ Da, ali zar onda nije logično da tako jednako mogu pogriješiti nekoliko stupnjeva i posljedičnih pojava u sljedećih stotinu godina. Opet taj netko: „da, ali klimatski modeli su potpuno drugačiji.“ Možda su drugačiji, ali je ljudsko znanje jednako nepotpuno (i na svu sreću nikada neće biti potpuno).
Sjećate se naslovne epizode stripa (filma) dvojice Gala? Osmi zadatak je bio otići u administrativnu zgradu (mjesto od kojeg poludiš) i dobiti dozvolu A38.
https://www.youtube.com/watch?v=3LEWLaHA9e8 od 40min 45sek
E, tako sam se ja osjećao. Njih dvojica su uspjela (ipak je to strip), ali u stvarnom svijetu rijetko se dogodi hepiend.
Uglavnom, htio sam malo prokopati po IPCC-ovom posebnom izvještaju o stanju oceana i kriosfere, čitajući samo sažetak za političare na vlasti (Summary for policy makers – skraćeno SPM). https://report.ipcc.ch/srocc/pdf/SROCC_SPM_Approved.pdf
Kako jedno vuče drugo, prvo je trebalo shvatiti njihov vodič za nesigurnosti u vezi ključnih saznanja. U IPCC-u su napravili vodič za „kalibrirani“ jezik koji treba koristiti kad rade izvještaje https://wg1.ipcc.ch/AR6/documents/AR5_Uncertainty_Guidance_Note.pdf.
Ima samo četiri stranice, ali je odlično pravnički (čitaj:nerazumljivo) sročen.
Dvije su mjere izražavanja stupnja (ne)sigurnosti ključnih saznanja.
Kaže IPCC:
„Pouzdanost u ispravnost saznanja, temeljena na vrsti, količini, kvaliteti i dosljednosti dokaza (npr. mehanističko razumijevanje, teorija, podaci, modeli, stručna procjena) i stupnju suglasnosti. Pouzdanost se izražava kvalitativno.
Kvantificirane mjere nesigurnosti saznanja izražavaju se vjerojatnostima (na temelju statističke analize motrenja ili modelskih rezultata, ili stručne procjene).
Da bi razvili svoja ključna saznanja, autorski tim treba procijeniti odgovarajuće dokaze i suglasnost.“
I još: „Izglednost (likelihood) može biti zasnovana na statističkoj ili modelskoj analizi, izvedenih zaključaka stručnjaka, ili drugih kvantitativnih analiza. Kategorije definirane u ovoj tablici imaju nejasne (fuzzy) granice.“
I ranije me čudilo kako to da IPCC upotrebljava riječ „likelihood“ – izglednost, umjesto „probability“ – vjerojatnost. Značenje je slično, ali i vrlo različito. U prirodnim znanostima nešto analizirate, odaberete statističku razdiobu i dobijete rezultat u nekim strogo definiranim granicama, s nizom popratnih statističkih parametara. Kad upotrebljavate „izglednost“ onda možete raditi što hoćete.Evo službene IPCC tablice:
Kad se ne može „brojčano“ odrediti (u navodnicima je zato što kategoriju koja obuhvaća po 33% razlike ne prihvaćam kao brojčanu), onda ostaje kategorija pouzdanosti (confidence). Tu su stvari još gore.
Hej, ljudi, pa ne možete jednom osnovnoškolskom tablicom određivati sudbinu svijeta! Prema nijansi sive zaključujem da jednako vrijedi kad imate robustne dokaze (što god to značilo) i ne slažete se baš međusobno, kao i kad imate „ograničene“ (čitaj:malo) dokaze, ali se jako dobro međusobno slažete (gornja lijeva i donja desna rubrika). (Zamišljam jednu ležerniju verziju IPCC sastanka – ajmo mi na piće pa ćemo se sve dogovoriti, ovu torbu s dokazima ostavi tu, šta će nam to).
Iz navedenih citata jasno je barem nešto. Jednako vrijede statističke analize kao suglasnost mišljenja stručnjaka uključenih u IPCC. Budući da je svako mišljenje nužno subjektivno (osim ako se ne radi o AI – robotu) proizlazi da IPCC zaista niti za jednu tvrdnju ne mora dati dokaz – glavno da su suglasni.
I sad krenem čitati sažetak za političare na vlasti (SPM – Summary for policy makers). SPM ima 42 stranice. Da mi je znati koji ministar toliko godišnje pročita.
Odustajem, ali ipak jedan primjer za kraj. Kažu:“ U skoro svim planinskim područjima, visina, površina i trajanje snježnog pokrivača se smanjila tokom prošlih desetljeća, posebno na nižim elevacijama (visoka pouzdanost)“
Prvo primjećujem odsustvo izglednosti (znači ništa ne tvrde u brojkama, nego samo kvalitativno). Drugo, ovo:“ posebno na nižim elevacijama“ je stvarno istinita znanost, jer mi obični ljudi ne znamo da što je viša planina – ima više snijega i obrnuto. I treće, nekako bi čovjek očekivao da je netko mjerio te visine i ostalo snijega. Tu se barem ne radi o kompliciranim modelima koji nešto računaju. Izgleda da nije, što znači da je tvrdnja dana odokativno (i ovako svi znaju da je sve toplije pa valjda snijega ima manje).
I tako post časkom ode u nešto teško čitljivo, dugačko i dosadno. Okrivite IPCC.
Klima i Energija 