Ne znam kako oni iz IPCC-a uopće mogu spavati. Ti ljudi navečer liježu zabrinuti, ujutro ustaju zabrinuti, a i kroz cijeli dan su zabrinuti. Prije mjesec dana objavili su poseban izvještaj u kojem ističu svoju tešku zabrinutost za buduće stanje oceana i kriosfere (zaleđenih dijelova planeta). https://www.euractiv.com/section/climate-strategy-2050/news/ipcc-drastically-increases-its-forecasts-for-worlds-rise-in-sea-levels/
Kad netko nabroji milijun kvazi-znanstvenih tvrdnji treba puno vremena i truda da se opovrgnu jedna po jedna. Zato u ovom postu samo jedna.
IPCC: „Globalno zagrijavanje je već dostiglo 1 0C iznad predindustrijskog nivoa, zbog prošlih i sadašnjih emisija stakleničkih plinova. Postoji obilje dokaza da to rezultira velikim posljedicama za ekosustave i ljude.“ I onda kreću sve loše posljedice…
Pogledajmo kakve posljedice to ima za očekivani životni vijek ljudi. Izvor: https://ourworldindata.org/life-expectancy#life-expectancy-has-improved-globally
Do industrijske revolucije životni vijek je bio 30 do 35 godina. I odonda raste do današnjih preko 70. Afrika i Azija, zbog nerazvijenosti, kasne.
Da vidimo kako se to poklapa s porastom stakleničkih plinova u atmosferi.
A ovdje je grafikon temperaturnih anomalija.
Na prvom grafikonu CO2 je u ppmv, odn. prije 150 godina od 10 000 molekula zraka 3 su bile CO2, a danas su 4 (od 10 000). Na drugom grafikonu temperaturna anomalija je u desetinkama 0C, te je temperatura porasla za jedan 0C u preko 150 godina. Na stranu to što postoje ozbiljne sumnje (CO2) i dokazi (temperature, vidi: https://www.meteologos.rs/globalni-porast-temperatura-koji-ne-postoji/) u točnost podataka, recimo da je sve ovo istina i pogledajmo što nam je to donijelo. Vidi se iz grafikona o životnom vijeku da je industrijalizacija omogućila daleko dulji prosječni životni vijek.
Dobro, a što je sa živim svijetom. Na sljedećoj slici
se vide promjene u zazelenjenosti (valjda se tako kaže) površina od 1982. do 2015.g. iz satelitskih podataka. Zeleno je porast, crveno pad, a bijelo bez promjene. Najveća područja bez promjene su Sahara, Arapski poluotok, Grenland i Antarktika. Sahara i A. poluotok zato što nema kiše, a Grenland i Antarktika zato što su zaleđeni. Razlika u korist zelenog je 17.5 mil. km2. Preko dvije trećine ovog zelenog (70%) je posljedica porasta CO2 u zraku, odn. u protekle 33 godine smo dobili jednu cijelu zelenu Europu (po površini).
Sad kažu skeptici vlastitog zdravog razuma:“Ma je, može biti da je do sada bilo dobro, ali ono što nas čeka za stotinu godina će sigurno biti loše. Pa rekli su tako.“
I tu prestaju svi argumenti. Zanimljivo, kad se iznose tmurna predviđanja, svi vjeruju, kad se dokazuje nešto pozitivno – skoro nitko. Koja je to fenomenalna autocenzura misli i mazohizam.
Klima i Energija 