Korištenje energije vjetra za proizvodnju struje se širi poput šumskog požara. U Hrvatskoj broj raste od sedam vjetroturbina 2004.g. do preko tri stotine 2020.g.. Uglavnom se postavljaju u priobalnim područjima pa tako putem prema moru turisti mogu uživati u pogledu na ta tehnološka čuda. Da ipak malo detaljnije pogledamo o čemu se u stvari radi. H.W. Sinn se potrudio prikazati kako to izgleda u Njemačkoj. Na sljedećem grafikonu prikazana je snaga struje dobijena iz njemačkih vjetroelektrana 2011.g.
Instalirana (nazivna) snaga je 29.06 GW (gigavati), prosječno dobijena 5.145 GW, a 99.5% sigurna snaga je 0.918 GW. Prosječna snaga je oko 18% od instalirane, a sigurno možete računati na 3%. Osim ovih vrlo neuvjerljivih brojki skrećem pažnju na ogromne amplitude dnevnih vrijednosti. Drugim riječima, nikada ne možete ni približno znati koliko snage ćete sutra moći izvući iz vjetroelektrana. Nijedna privreda ne može tako opstati. Ali to nije sve (zvučim kao reklama na TV-u). Investitori postave 22 000 turbina i to pokrije 1.8% potrebne energije na 20 godina koliko im je vijek trajanja (vidi post Energetski zaokret u ništa). Puno muke nizašto.
Ima još i postaje sve gore. Naime, obodne brzine (2 * r * π) oštrica turbina su nekoliko stotina km/h. Slijedi jedan uznemirujući video (barem je meni takav)
Strašno je to što snimatelj nije imao kameru na stativu, nego u ruci što znači da nije bio dugo na lokaciji, odn. da je to uobičajena pojava. Vrhunsi nebeski predatori (orlovi, jastrebovi i sl.) nemaju nikakve šanse protiv oštrica turbina (kao da im opstanak i tako nije dovoljno ugrožen). I sad ovaj post kreće nepredviđenim putem. Naime, uz onaj prvi naletio sam i na ovo:
Uvijek sam mislio da su sjevernjaci ljudi koji dobro razmisle prije nego što nešto počnu raditi. Možda i je tako, ali meni je ovo potpuno neshvatljivo. Norveška 99% struje dobija iz hidroelektrana (postoji potencijal za još). U zemlji ne postoje nuklearke, termoelektrane na ugljen, naftu i prirodni plin. Jedno od objašnjenja za to što su tri postojeće plinske elektrane van pogona je da su nerentabilne? I to u zemlji koja je 7. svjetski proizvođač i 3. izvoznik plina, a država je vlasnik bušotina. Osim nafte i plina Norveška izvozi i preko dva milijuna tona ugljena godišnje.
Od silnog energetskog bogatstva valjda ne znaju što će pa su krenuli u vjetroelektrane. Zasad ih je 610, a postoje planovi za još 210 na kopnu. Norveška nema kompaniju koja proizvodi vjetroturbine kojoj bi pomogla na ovaj način. Ipak nije sve tako crno jer su se ljudi počeli buniti https://www.tnp.no/norway/panorama/norway-marches-against-building-wind-turbines-in-untouched-natural-areas
Vratimo se mi kući. Najnovija vjetroelektrana koja se gradi je Krš-Pađene u općini Ervenik. Instalirana snaga 142 MW s 48 turbina na površini od 21 km2.
Sad malo računanja. Uzmemo površinu i nazivnu snagu i na to primijenimo njemački postotak prosječne snage (18%). Dobijemo 1.2 MW prosječne snage po km2. TE Plomin ima snagu 330 MW, što znači da nam treba 275 km2 i 660 turbina da ugljen iz jedne termoelektrane zamijenimo vjetrom. Prosječno. Međutim i u tom slučaju bi TE morala stalno raditi (kao rezerva) jer snaga vjetra značajno varira. Ako želimo biti razumno sigurni (na razini 99.5%) da ćemo vjetar imati na raspolaganju onda nam treba oko 3700 vjetroturbina. Kad bismo htjeli svu potrebnu energiju (ne samo struju) sigurno dobijati od vjetra trebalo bi nam
2 370 000 turbina na površini 1.036 milijuna km2.
Uz to što nagrđuju svaki turistički pogled, turbine proizvode ovakav zvuk
Meni je zlo nakon nekoliko sekundi, a životinjama kojima život ovisi o prirodnim zvucima (da bi ulovile plijen ili pobjegle od neprijatelja) ne mogu ni zamisliti kako je živjeti (vjerojatno pobjegnu, ako imaju kamo) u tom zvučnom onečišćenju. Infra zvukovi koji se šire od turbina mogu imati različite loše utjecaje na ljude
https://www.michigancapitolconfidential.com/msu-professor-wind-turbines-can-cause-illness
Nećete vjerojavati, ali ima još. Nakon 20 godina turbine idu u otpad. Lako za metalne dijelove, ali oštrice su izrađene od kompozitnih materijala čije uništavanje je otrovno i energetski zahtjevno.
Hrvatska dilema: ako bude puno vjetra imat ćemo puno struje, ali će nam turisti pobjeći jer nije lijepo vrijeme. Ako bude lijepo vrijeme nećemo imati struje pa bi turisti mogli uživati, ali će svejedno pobjeći jer neće raditi klima uređaji i sve ostalo. Kako bi političari rekli to je win-win situacija.
Glavno da mi taj ubojiti dekor plaćamo s 10.5 lipa/kWh, odn. oko 400 Kn godišnje.
Klima i Energija 