Zaštitimo klimu, a ne ljude!

Ne volim pisati o tragedijama, jer mislim da ih je i previše u mainstream medijima, kao što je davno rečeno: „Nema bolje vijesti od loše vijesti“, a njih ima dovoljno. Svejedno, ljudi prebrzo zaboravljaju.

Prošle godine u Texasu se u nekoliko dana veljače smrznulo oko tri stotine ljudi, što bi se učeno reklo, umrli su od hipotermije. Za naše prilike to nisu bile rekordno niske temperature, do -12 ^oC. Hladnoća je potrajala pet dana za koje vrijeme oko četiri milijuna ljudi nije imalo struju, a većim dijelom i vodu. Zbog loše ili nikakve izolacije voda, plin i nafta su se zaledile. Cijevi za vodu su popucale i prouzročile poplave u hladnim stanovima i kućama. Budući da u Texasu snijeg rijetko pada, malobrojne ralice nisu očistile ceste. Vjetroturbine su se zaledile, a solarne panele je prekrio snijeg. Ljudi koji su umrli nisu bili beskućnici samo su vjerovali sistemu i „struci“. Da podsjetim, ne vrijedi vam da imate plinsko grijanje ili peći na pelete jer to sve ne funkcionira bez struje. Bez struje ne možete kupiti ni kilogram brašna jer ne rade trgovine, preciznije ne mogu vam naplatiti ono što biste kupili.

U proteklih 15 godina država Texas je uložila 19 milijardi dolara u obnovljive izvore energije. Državne i savezne financijske potpore privukle su investitore daleko više od izgradnje bilo kojeg drugog izvora energije ili poboljšanja postojećeg sistema. Zašto bi radili izolacije protiv hladnoće kad je globalno zatopljenje? Ponovno se pokazalo da većina previše pojednostavljuje „klimatske promjene“. Postoji samo jedan način omogućavanja civiliziranog načina života, a to je izgradnja bolje infrastrukture za sve prilike u što, prije svega, spada pouzdana opskrba energijom.

Kod nas je prvo bila suša, koja nas je jako pogodila jer, iako smo bogati vodom, ne koristimo navodnjavanje. Počela padati kiša i par dana kasnije evo nam i poplava. Odgovorni imaju univerzalni odgovor: „To je sve zbog klimatskih promjena.“ Ne kopamo odvodne kanale i ne gradimo nasipe (najveći doseg je postavljanje „zečjih nasipa“). Lakše i jednostavnije je uzimati porez, množiti administraciju i graditi birokratske palače. Puno jeftinije je malom broju ljudi osigurati blagostanje, nego velikom osnovne uvjete života.

Gledam dvije parole „Zelene akcije“ i jedva vjerujem što vidim. Kažu: Plinski biznis je zločin i Ne možemo jesti plin!

Pretpostavljam da se ipak u toj „aktivističkoj“ priči radi o plaćenicima, jer ne mogu vjerovati da netko može biti toliko nepametan. Prije nekoliko godina tražili su da sljedeća faza termoelektrane Plomin bude na plin jer je to čišće gorivo od ugljena (u čemu su u pravu). Sad je plin već zločin. Bez plina nema ni gnojiva, pa tako neće biti ni hrane, odnosno bit će je malo i bit će skupa. Proizvodnja gnojiva u Europi pala je za 70%, a cijena porasla pet puta u odnosu na početak prošle godine. Nema veze, koristit ćemo stajski gnoj, on je organski. Većina takvih aktivista vjerojatno misli da je stajski gnoj sastavni dio štale (staje) i da krave nemaju veze s tim, jer su istovremeno i protiv krava.

Ajmo malo o političkim bojama. „Zeleno“ je boja rezervirana za one koji brinu o okolišu. Oni, tobož, naginju na lijevo. Politički lijevo su oni koji brinu o radničkoj klasi, odnosno ljudima koji žive od svog rada, a ne kapitala. I tu su već neko vrijeme boje i njihovo značenje pomiješane i promiješane kao špil karata u rukama vještog mađioničara. Jeguljasta je to rabota. „Zeleni“ su postupno u brigu o okolišu ubacili i „zaštitu“ klime, koja objektivno s tim nema veze, a „crveni“ sve više brinu o stanju planeta, a ne ljudi koji žive od svog rada. Pritom uspijevaju one koji skromno žive uvjeriti da se još malo stisnu jer je to za veće dobro. Jedno naivno pitanje,što mislite da li će skupu hranu ili grijanje lakše moći priuštiti oni koji žive od kapitala ili oni koji žive od svog rada i za koga to onda navijaju „crveni“ i „zeleni“?

Političari različitih opredjeljenja jednostavno obožavaju ono: „Sve je to zbog klimatskih promjena“. U toj frazi ne krije se nijedna lopata, niti kap znoja; ništa realno. Za sve smo odgovorni mi, samom činjenicom našeg postojanja.