U prošlom postu sam prenio prilog iz emisije na ruskoj TV. Izdvojio bih nekoliko izrečenih stavova i pitanja (i dodao nešto svojih). Prije svega činjenicu da nas led počinje stiskati s obje strane svijeta, što postupno dovodi do sniženja temperatura. Za manje informirane dodajmo priči trenutno aktivnu La Niñu, pojačano miješanje oceanske vode koje dovodi do niže temperature površinskog sloja. Očekuje se da potraje cijelu zimu, a možda i dio proljeća. Vratimo se emisiji. Voditelj se pita da li je ovo s polovima slučajnost ili početak promjene klime. Prilično otvoreno govori o tome kako postaje jasno da je Sunce odlučujući faktor u klimi Zemlje i odgovarajućoj teoriji profesora Sorohtina. Ovdje bih pridodao i prezentaciju profesora Abdussamatova koju sam objavio prije nekog vremena.
Predsjednik Ruske akademije znanosti kaže kako je stav Akademije o uzroku klimatskih promjena dvosmislen, odnosno nejasan. Tako Rusi koji su dosad dobili 11 Nobelovih nagrada za fiziku.
Za razliku od ruskih akademika predsjedništvu HAZU je sve jasno. U svojoj prošlogodišnjoj izjavi ono slijedi uobičajenu priču IPCC-a. Tako se spominje kako klimatske promjene smanjuju ledene površine, posebno Arktika. Posade brodova trenutno zarobljenih u njegovom ledu se sigurno ne bi složile s ovom konstatacijom (vidi najnovije vijesti Istrameta).
Pretpostavljam da predsjedništvo HAZU ne bi tako lako složilo Izjavu da je u predsjedništvu akademik Paar koji već dva desetljeća govori upravo o velikom utjecaju Sunca na klimu Zemlje. Nikad u ovako maloj zemlji ne bih zanemario mišljenje fizičara koji je napisao preko 500 znanstvenih radova i čija je specijalnost teorija determinističkog kaosa, kategorija u koju pripadaju vrijeme i klima.
Koliko god se neki trudili omalovažiti i zanemariti drugačije mišljenje, ostaje činjenica da je CLINTEL-ovu Deklaraciju o klimi potpisalo oko 1 000 stručnjaka iz 39 zemalja svijeta, među kojima i fizičar nobelovac.
Bez obzira što IPCC priznaje da je klimatski sustav kaotičan, osnovni princip vladajuće teorije je uzročno-posljedična povezanost rasta CO2 u atmosferi i temperature. Ovakvo rješenje u osnovi ne daje nikakvu mogućnost uzmaka. Dok god CO2 raste, temperatura mora rasti. Bilo koja druga kombinacija ruši ovu povezanost. Ako se prizna da i prirodni faktori mogu imati značajan utjecaj na klimu, onda propada teorija o uzrocima klimatskih promjena, a samim tim i postavke i rezultati klimatskih modela. Ako rezultati modela nisu ispravni, onda niti klimatske projekcije nisu točne.
Zaista sam pobornik razvoja znanosti, pa i klimatskih modela, ali nisam pristalica političkog preuzimanja stavova znanstvenika pri kojima se sve njihove dvojbe i nesigurnosti zanemaruju, a političari njihove stavove kroje kako im odgovara. Rijetki su oni (pa makar me proglasili rusofilom) koji poput Putina kažu: “Ne moramo slijepo uvoditi brojne standardne sheme; sve odluke koje se donose trebale bi značiti novi izvor rasta i tehnologije za rusko gospodarstvo.”
izvori:
Klima i Energija 