Ministarstvo poljoprivrede i DHMZ su planirali ukinuti Zakon o obrani od tuče u prvom kvartalu ove godine (da, dobro, trebalo je i dići ruke u Saboru). DHMZ je predvidio pet i pol miliona Kuna za njegovo uništavanje, u čemu je i stavka za uništavanje preko 2 000 raketa, koje već drugu godinu leže u čuvanom varaždinskom skladištu. Nešto je zapelo u proceduri ili političkoj volji tako da je rečeni zakon ostao na snazi. To „na snazi“ je pravni izraz, koji u ovom slučaju ništa ne znači jer je generatorska mreža prepolovljena, a čak ni ljudi koji odlučuju o radu svih 300 generatora ne znaju gdje su oni ostavljeni, a gdje ukinuti. Kao vodeći autor uvođenja kombinirane obrane generatorima i raketama tvrdim da ovako postavljena obrana nema smisla, odnosno može nanijeti više štete nego koristi jer rad nedovoljno guste mreže može potaknuti oblak da postane tučonosan prije nego u slučaju da djelovanja uopće nema. Konačno protivnici obrane mogu odahnuti jer su našli savršen način da pokažu kako provoditi obranu nema smisla. Ovakvu i nema.
Tako je obrana, formalno, krenula s „radom“ 15. lipnja i deset dana je bilo mirno. Prva akcija 25. lipnja je prošla očekivano. Prve procjene govore o 300 miliona Kuna štete, a tučena površina se mjeri u stotinama kvadratnih kilometara. Za razliku od automobila čija maksimalna šteta može biti stopostotna, tuča na voćnjacima i vinogradima može biti i 300-400%. Naime, ako tuča potpuno uništi mladi voćnjak ili vinograd, preostaje samo posaditi novi i nekoliko godina pričekati prve plodove. U međuvremenu su se oni koji su voće ili vino kupovali od vas snašli s drugim proizvođačima, pa još ostaje ponovno osvojiti tržište koje ste imali prije nepogode. Ne želim ni zamišljati vinogradara koji je to jutro pogledao s užitkom svoje vinograde, misleći o tome kako će se najesen uživati u dobrom vinu, da bi nekoliko sati kasnije shvatio da od toga neće biti ništa. Za vas koji nikad niste bili u situaciji posaditi neku biljku i gledati kako raste jedna usporedba, zamislite da se radi o vašem kućnom ljubimcu koji je ujutro mahao repom, a poslijepodne ga više nije bilo.
Prije nego što se tog dana oblak razgoropadio iznad Hrvatske s njim su imali posla naši južni susjedi u Bosni. Uobičajeni radni dan u njihovoj protugradnoj, Radarom su pratili oblake, lansirali rakete i…ništa. Nešto sugradice i tuče bez štete na vrlo malim površinama. Ljubaznošču direktora OT u Bosni, Tihomira Dejanovića, evo kako je to izgledalo na njihovom novom američkom radaru postavljenom u Borju.
Radarska slika RC-Borje, 25.6.2021. 15h51min
Nas zanimaju dvije crveno-plave mrlje u sredini slike, odnosno oblačna masa koja se približava Savi s juga. Pola sata kasnije situacija je izgledala ovako.
Za nevješto oko može izgledati da se ništa bitno nije promijenilo. Na žalost, je i to na gore. Dio koji može nositi tuču su ove ljubičaste nijanse čija se površina značajno povećala. Budući da jedino Hrvatska u regiji ima stare radare, pogledajmo kako je izgledao vertikalni presjek oblaka u to opasno vrijeme na Fruškogorskom radaru.
Vertikalni presjek tučonosnog oblaka zabilježenog radarom na Fruškoj Gori u 16h26min
Ponovno nas zanimaju visina i površina ljubičastih dijelova oblaka, jer su to tučonosna područja. Pretpostavljam da ćete mi morati vjerovati na riječ kad kažem da se radi superćelijskom oblaku, popularno u operativnim krugovima nazvanom „ledomat“ koji, kud prođe, ostavlja pustoš. Takvom oblaku se zaista malo ili ništa ne može učiniti dok sam ne odluči prestati davati led, ali… Svrha obrane i jest nastojanje sprečavanja razvoja u oblake ovakvih dimenzija i intenziteta. Tako smo mi obrali bostan, kupus, voće i sve ostalo, a ni auti ni kuće nisu ostali pošteđeni.
Čak i premijer zna da je obrana korisna (izvor 2). Još samo da obavijesti ravnateljicu DHMZ-a i ministricu poljoprivrede. Moram povući svoju omiljenu usporedbu s vatrogasnim sustavom. Uvijek se može dogoditi da bura puše tako da kanaderi ne mogu letjeti, a vatra se brzo širi, ali to ne znači da sustav ne treba postojati. Ovako, ostavili ste po jednog dežurnog vatrogasca svakih dvadeset kilometara i dali mu 10 litara tekućine. Nitko ne zna koja je tekućina u pitanju i da li će se požar rasplamsati ili vrlo malo smanjiti, ali sasvim sigurno ništa neće ugasiti. To je obrana od tuče danas kod nas.
Kad već naša država rakete drži u skladištu i misli ih za skupe pare uništiti, ima onih kojima bi one mogle poslužiti. Tako direktor bosanske obrane u pismu DHMZ-u i Ministarstvu poljoprivrede kaže da su oni zainteresirani za te rakete. Baš me zanima da li, kad i kakav odgovor će dobiti. Pretpostavljam da odgovora neće ni biti, jer bi se moglo pročuti da rakete poklanjamo susjedima dok kod nas padaju tuče. Ako zahtjev bude odbijen, onda se opravdano može postaviti pitanje kome je u interesu platiti uništavanje kad može proći besplatno, poklanjanjem raketa Bosni.
Piše Tihomir Dejanović i našem premijeru i po tko zna koji put moli za suradnju i nastavak rada naše obrane, koja bi i njima pomogla u slučaju da oblaci dolaze sa sjevera. Dobrosusjedska suradnja je postojala desetljećima; razmjenjivale su se radarske slike i informacije o oblacima. Mi sad baš i nemamo što za ponuditi budući da radari na Goricama (kod Nove Gradiške) i Gradištu (kod Županje) uopće ne rade. O lansiranju protugradnih raketa preko granice nema smisla ni govoriti, jer to nismo uspjeli postići ni sa Slovenijom. Na kraju, malo mi čudno izgleda politička strategija vladajućih. Prvo obranu žele na brzinu ukinuti, onda je formalno ne ukidaju. Sad kad je pala tuča priznaju da je nema, ali da je korisna. Kad bi to bio muzički sastav, tamo negdje na sredini svirane stvari bi netko primijetio da svaki muzičar svira svoju pjesmu jer imaju različite partiture. Raštimano do bola. Nema veze, tako i tako su novac za gažu dobili unaprijed.
izvori:
Klima i Energija 