Hidrauličko frakturiranje ili fraking je postupak drobljenja stijene uz pomoć hidrauličke tekućine pod vrlo visokim tlakom. Prvo se buši vertikalno prema dolje, a kad se dođe do željenog sloja stijene (škriljevca), onda se krene horizontalno par kilometara. Tu još dođe i “puška za perforacije”, pri čemu se manjim eksplozijama radi početno krckanje stijene. Nakon toga se u cijev pušta voda pod visokim tlakom u koju su dodane razne kemikalije. Rezultat je oslobađanje nafte ili plina koji je pohranjen u škriljevcu.
Onako, na prvu, samo još jedna u nizu tehnologija za izvlačenje potrebnih energenata. Zašto se onda za ovu tehnologiju lijepi pridjev kontroverzna? Sam postupak može izgledati komplicirano, ali elementarne činjenice nisu. Prvo, voda. Za jednu f(r)aking bušotinu treba od 10 do 20 milijuna litara vode. Ta “voda” se, nakon upotrebe i prije izvlačenja plina vraća na površinu i stavlja u otvorene bazene. Ono što može, ishlapi, ostatak ostaje kao tehnološki spomenik jednom vremenu. Fraking industrija kaže da se u vodu dodaju kemikalije koje su inače u upotrebi u kućanstvima, poput zubne paste. Možda. Tu ostaju dva pitanja. Koliko mi različitih otrova upotrebljavamo u kućanstvu i koje sve tvari pokupi ta voda kad se vrati na površinu? Naime, u ovisnosti o sastavu sloja na kojem se radi fraking, u povratnoj “vodi” može biti olova, žive, uranija, toluena, etilbenzena itd., dakle i kancerogenih i radioaktivnih tvari.
Drugo, kažu da se buši od 1.5 do 3 kilometra u dubinu. Tako se buši dublje od sloja u kojem se nalazi pitka voda ili barem to tvrdi fraking industrija. U stvarnosti se buši do dubine na kojoj se nalazi pogodna stijena za izvlačenje energenta. Same pukotine koje se proizvode eksplozijama mogu se prostirati i do 600 metara prema površini. I jedno i drugo dovodi do toga da se truju izvori pitke vode, čega ima sve više kako se bušotine množe.
Bez brige, ima i treće. Drobljenje stijena na dubinama od nekoliko kilometara može poslužiti kao okidač za malu preraspodjelu položaja tektonskih ploča. Mi ljudi to zovemo potres. Prije devet dana Zagreb se opet tresao. Magnituda 2.3 po Richteru, na dubini od dva kilometra, taman na fraking dubini i to bez frakinga.
Neki su prigrlili tu vrstu tehnologije, na primjer Kanada ima oko 200 tisuća takvih bušotina, a SAD preko milijun. Dobro, dosta više o tom f(r)akingu, kakve to veze ima s nama? Izgleda da ima. Krajem prošle godine izdana je dozvola za istražna bušenja na području Dinarida, tzv. zona DI-14. Manje-više, cijela Lika plus dijelovi drugih županija.
Budući da je rječnik svih službenih papira uobičajeno nerazumljiv, teško je razaznati da li se radi o frakingu, ali moj (dobro obavješteni) izvor kaže da da. Mašala. Problem je u tome što smo navikli da ne vjerujemo svojim političarima, i to s pravom. Mi nemamo svoju naftnu industriju, što znači da samo država može kontrolirati što sve rade strane kompanije kod nas, a znamo kako to obično izgleda. Država izlazi na teren tek onda kad se dogodi incident. Mogući su razni incidenti. Hrvatska se javno hvali svojom pitkom i čistom vodom, a u krškom području Dinarida postoji niz rijeka ponornica. Rastreseš tlo eksplozijama, zagadiš kemijom i odoše izvori pitke vode. Onako usput se neka ploča malo premjesti, bude potres, a štetu podmiruju ljudi, a ne kompanija. E ali, brale, dobije se i naknada za bušenje, 400 kuna na stotinu hektara. I još za kraj ostanu bazeni puni koječega. Dao Bog da ništa ne pronađu. A ako nađu, na kraju pokupe opremu i profit, ostave otrove i odu dalje.
Imam ideju. Na Sleme, na Sleme… Medvednica ima puno zelenog škriljevca. Prvo porežeš svu šumu u parku prirode (što se već događa) za tvornice peleta. E sad, šta će ti golo brdo. Iznajmiš mineralna prava nekoj stranoj kompaniji i onda oni počnu frakirati. Onda se neki obogate, a država ti možda plati i dio kad naleti neki novi potres. Kad nešto kasnije plin presahne, umjesto velikih bušilica postaviš vjetroelektrane i opet lova curi. I sad bi se u tu idilu umiješali planinari, koji ionako malo troše, sendviče nose od kuće, jedino možda čaj popiju u planinarskom domu, ako im se ne da nositi termosica. Ne može.
izvori:
Drillers Fracking at Much Shallower Depths Than Widely Believed
Click to access chemical_composition_of_fracking_wastewater_404na4_en.pdf
Klima i Energija 