Zvao me buraz. Zabrinut je, kaže: nemaš novih postova, šta je, da nisi bolestan? Nisam, nego me uhvatila neka proljetna fjaka. Naviknuo sam na zatvor. Sjećam se jednog vojnika, dok sam i sam služio vojsku (znači davno), koji je bio zabrinut zato što mu je služenje uskoro gotovo. Ima, očigledno, i takvih kojima sloboda predstavlja kaos u kojem se treba ponovno snalaziti i to ne samo u američkim filmovima. Služiti vojni rok. Fraza ima tri komponente. Služiti – istina, svi u vojsci služe onima koji imaju prugu, čvarak ili zvjezdicu više. Rok – na poljskom godina dana. Ne znam samo koliko u Izraelu godina ima mjeseci jer je njihov vojni „rok“ 32 mjeseca. Ovo vojni najčešće podrazumijeva, ono netko nas napadne, a naša vojska nas obrani. Napalo na našu demokraciju u Afganistanu. Kažu, mi u Afganistanu smo protiv Hrvatske. I šta ćeš, pošalješ vojsku da nas obrani. Zasad, jedan mrtav vojnik i nekoliko ranjenih. Živio NATO!
Buraz se snašao u zarobljeništvu; peče kolače (kremšnite i pite od šljiva). Novi početak u osmom desetljeću života. Žao mi je što ih ne mogu probati. Nekad je bila uzrečica: za muziku i politiku čovjek nikad nije star. Tu pripada i radnja kuhanje. Ovo za politiku, to vidimo u SAD-u. Trump je još uvijek sa 73 godine mladić za Bidena (77), Sandersa (78) i Pelosi (predsjednica Zastupničkog doma Kongresa, 80). Prije nego što me američke organizacije s tri slova počnu istraživati, evo i glavne teme.
Ova gornja maska je iz kamenog doba i zato je i napravljena od kamena. Ne zna joj se svrha (valjda neki rituali), ali danas ne bi baš poslužila, osim za hokej.
Meni je najbolja ona maska koju ima Superman. Stavi čovjek naočale i nitko živ ga ne prepoznaje u četiri nastavka. Čim staviš naočale ti si neprepoznatljiv.
Maske i maskenbali su tema mnogih romana, opera i baleta, koji put šaljivog, koji put tragičnog karaktera. Zanimljivo kako čovjek ima potrebu biti netko drugi. Sviđa mu se biti tajanstven. To, kao, privlači suprotni spol, a i omogućuje bez posljedica raditi razna dobra i loša djela.
Za vrijeme epidemija kuge doktori su počeli nositi pticolike maske. U kljun su stavljali razne mirisne trave, a štap je služio umjesto stetoskopa. Pikneš pacijenta pa ako se trzne, dobro je.
Danas su u modi drugačije maske. Neki kažu da koriste, neki da ne. Sva sreća da virusi nemaju krila inače bi nadrapali (ha, kako sam pristojan). Iako nisam doktor, ajde da se i ja priključim diskusiji. Mislim da imaju smisla. Zašto? Iako je sam virus dovoljno malen da prođe kroz većinu, tko kaže da je virus baš jedan. Vjerojatno je prikačen na ljudske stanice u nakupini koja ne može proći masku. Ionako bež živog tkiva ne može dugo preživjeti. Inače bi svi bili bolesni.
Kažu: dva metra od mene! Kao Robert Kumerle (Rene Bitorajac) u seriji „Bitange i princeze“. Da ubacimo malo meteorologije. Znate onu situaciju kad po kiši čekate tramvaj, a u blizini netko tko vrlo rijetko pere kaput. Ili, ljeti u tramvaju uz nekog koji se vraća sa stresnog posla i više od par piva u zadimljenom bircu. Nisu ni ta dva metra zakon. Ovisi koliko jako i s koje strane puše vjetar. Zato, ako možete, budite uz vjetar drugima oko sebe.
