Šoping zombiji

Ima jedna dobra stara romantična balada koju je izvodio Art Garfunkel (izvor 1).

My love must be a kind of blind love
I can’t see anyone but you…

Maybe millions of people go by
But they all disappear from view
And I only have eyes for you

Za one koji malo slabije razumiju engleski evo slobodnog prevoda.

Moja ljubav mora da je slijepa

Ne vidim nikog osim tebe…

Može milijun ljudi prolaziti

Ali uopće ih ne vidim jer vidim samo tebe.

Art je pjevao o ljubavi prema nekom, a ja pišem o ljubavi prema nečem. Danas sam nakon sedam dana bio u dućanu, apoteci i kiosku. Napisali smo jučer poveći popis namirnica za sljedećih deset dana. U apoteci sam morao uzeti lijekove, a u kiosku duhan za cigarete. Apoteka i kiosk prošli brzo i jednostavno i onda je došao red na veliki dućan. Parkirao auto, navukao masku kućne izrade i jednokratne rukavice i krenuo. Na ulazu nema kontrole broja ljudi, a unutra priličan broj kupaca. Gledam ljude i shvatim zašto restriktivne antivirusne mjere sporo donose rezultate. Sve je dobro dok prilaze ulazu, drži se razmak i sve naoko prema uputama stručnjaka medicinara. I onda potpuna transformacija. Oči im na bananama, kruhu i još milijun stvari. Nitko da bi pogledao susjednog kupca. Sklanjam se šoping zombijima koliko mogu, ali se bliski susreti ne mogu izbjeći. Tko šljivi potres, viruse i ostalo. Pričekam da se oslobodi vaga za voće i dok izvažem jabuke već mi zombi diše za vratom. Ili su zombiji ili velika većina ne zna što je metar-dva udaljenosti. Treba kupovati, kupovati i kupovati. Reče jednom Marilyn Manson:“ Sve je kampanja straha i kupovanja.“

Ako su oči ogledalo duše, prvo bi trebalo zabraniti trgovačke centre, da vratimo duše u ljude jer ih u dućanima slabo ima. Zaljubljeni ljudi u kupovanje. Rene Descartes je u 17.st. napisao „Je pense, donc je suis“ (mislim, dakle postojim). To se slobodno u sadašnjosti može prevesti u „Kupujem, dakle postojim.“ Može se kupovati na različite načine. U jednoj državnoj ustanovi odnedavno na ulazu stoji čovjek koji infracrvenim termometrom mjeri tjelesnu temperaturu svima koji ulaze i propušta sve koji nemaju povišenu temperaturu. Ima ta ustanova novca i više nego što zaslužuje i može si to priuštiti. Prolazi netko, a termometar pokaže 33 oC. Odlično, nije povišena temperatura, prolazi slobodno. Budući da na ulazu nije Nobelovac, sve što je ispod 37 oC je u redu. Opet nam se zombiji švercaju unutra. Provjerio sam na Alibabi, takav termometar se može kupiti za 30 dolara. Nećemo valjda sada mijenjati navike i početi kupovati kvalitetnu robu za brigu o epidemiji. Situacija podsjeća na film Kvaka 22 (Catch 22) u kojem poduzetni oficir Jon Voight (zadužen za nabavu) osniva firmu M&M. Radnja filma se odvija za vrijeme Drugog svjetskog rata, a Voight trguje svim i svačim pa tako i svilom od padobrana. Umjesto svile u ruksake posade bombardera stavlja obveznice svoje firme, zbog čega opravdano paničari glavni lik Josarian. Za kraj, ako pogledate isječak iz filma (izvor 2), vidjet ćete i Arta Garfunkela u ulozi pilota.

izvori:

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.