Slamke spasa

Prva plastična masa (iz grčkog ; plasso – oblikujem, ono što se može oblikovati) je izmišljena i napravljena sredinom 19.st.. Alexander Parkes je izumio parkezin, kasnije nazvan celuloid, koji se mogao oblikovati, a popularno ime za to je bilo umjetna slonova kost. Upotrebljavao se za puno toga, a bez njega ne bi bilo ni pronalaska filma. Najpoznatija upotreba celuloida u posljednjih 125 godina su filmske vrpce, za koje se još uvijek upotrebljava, ali ga postupno istiskuje digitalna tehnologija. Umjesto slonove kosti, celuloid je korišten i za bijele klavirske tipke. Odonda do danas plastika se koristi za praktički sve što se može zamisliti. Zašto? Zato. Jer svaki zašto ima svoj zato. Kad ste čuli da zašto nema zato? (mali hommage D. Kovačeviću i Radovanu III). Pouzdana, čvrsta, meka, debela, tanka, lagana i jeftina.

Od sljedeće godine stiže EU zabrana za slamke, vrećice, tanjure, štapiće za uši i pribor za jelo, sve plastično i jednokratno. Treba smanjiti plastični otpad jer zagađuje plaže i oceane. Hajde da konju prebrojimo zube.U svojoj kupaonici sam izbrojao dvadesetpet plastičnih posuda za različite kemijske proizvode, sve jednokratne. Nekoliko plastičnih čaša i tanjura stoji već godinama u ormaru i čeka novu priliku, a slamki nema uopće. Jedino što se kupuje svakih par mjeseci su štapići za uši. Ako je prema mojoj kući, slabo će se očistiti plaže i oceani. Nije kao da svaki drugi dan idem do oceana i bacam plastiku u njega. I opet će, kao u SAD-u za vrijeme prohibicije, procvasti mali sektor privatnog poduzetništva.

O čemu se u stvari radi. Kina je prije dvije godine zabranila uvoz nekvalitetne plastike, slijede je neke druge zemlje i sad su razvijeni u problemima. Umjesto izvozom, morat će nešto poraditi u vlastitom dvorištu. Dosadašnja praksa je bila jednostavna. Skupiš plastiku, ukrcaš je na brod i odvezeš deset tisuća kilometara u neku nerazvijenu zemlju. Daš im malo novca i oni riješe problem. Ti si svoju plastiku „reciklirao“, a nerazvijeni je gurne ravno s broda u more. Nije valjda lud da to smeće skuplja i spaljuje na livadi. Što onda s tom plastikom? Da vidimo kako to rješavaju u Beču, Japanu i Hong Kongu.

Spalionica u Beču radi već desetljećima. U vremenu su je modernizirali, a izgled joj je uredio čuveni Hundertwasser. Postala je i turistička atrakcija (nekako mi se čini da zagrebački Jakuševac ne pripada u tu vrstu umjetnosti).

U Tokyu postoji 19 spalionica, ali i to im je premalo. Sve su, kao i ona u Beču, usred grada i nitko se ne buni.

Da vidimo što kaže hongkongški odjel za zaštitu okoliša o sustavu spaljivanja.

Smeće se spaljuje dulje od dvije sekunde na temperaturi preko 850 ^oC, tako da se ne razvijaju štetni plinovi dioksini i ugljikov monoksid. Stvorena toplina se koristi za proizvodnju struje u parogeneratoru, a ostatak ide za grijanje (kuća, bazena i sl.). Postoji niz filtera koji procesiraju kruti i plinoviti ostatak (pepeo) tako da na izlazu iz dimnjaka nema štetnih tvari. Korisne tvari iz pepela se ponovno koriste, a ostatak se koristi pri građevinskim radovima.

Eto, problem riješen. Je, ali nemaju svi novca za spalionicu (pa tako ni Zagreb). Bolje onda raditi fontane i žičare.

Baš me zanima koliko bi kola hitne pomoći trebalo za jedan dječji rođendan kad bismo djeci dijelili alternativne staklene ili čelične slamke i porculanske tanjure. O tome da ovakve spalionice ne mogu raditi na solarni ili vjetro pogon ne treba ni govoriti. Probali jednom na Zlarinu uključiti spalionicu koju im je poklonio Maglica (Maglite) pa je pola Dalmacije ostalo bez struje.

Za kraj jedna Žarkova prigodna.

najštetnije i najružnije

Najlonske vrećice

Plastične boce

Ambalaže razne

U prirodi su

Najštetnije i

Najružnije zato

Jer su prazne

Zgb, 11.1.2020.