Arktik je dio planeta, sjeverno od Arktičkog kruga i uključuje Arktički ocean, Grenland, otok Baffin i neke manje otoke i najsjevernije dijelove Europe, Rusije, Aljaske i Kanade.
Ipak, na spomen Arktika, posljednjih desetljeća se najčešće misli na led koji pluta Arktičkim oceanom i njegovo otapanje (naravno i probleme koje će to donijeti).
Prvo nekoliko osnovnih činjenica. Količina (površina) leda na Arktiku svake godine najveća je u ožujku i najmanja u rujnu. Promjene su vezane uz godišnja doba, tj. pri kraju ljeta na sjevernoj polutci ima najmanje leda, a pri kraju zime najviše. Razlika između maksimalne i minimalne vrijednosti je oko 10 milijuna km2 . Kad govorimo o ravnoteži u prirodi, za Antarktik je situacija obratna, jer je na južnoj polutci ljeti (6., 7. i 8. mjesec) najhladnije. Samo kao zanimljivost, jedna trećina njemačkih učenika misli da se južna zemljina polutka okreće u suprotnom smjeru od sjeverne (iz jednog nastupa fizičara-komičara Vince Eberta).
Sezonska razlika u površini leda jednaka je cijeloj površini Europe. Svi oni video isječci o padanju velikih komada leda u more prikazuju uobičajenu pojavu koja se odvija već milijunima godina. Nema tu ničeg novog ni opasnog (osim ako nekom baš ne padne na glavu takva gromada).
Hajde da malo obradujem neplivače. Mnogi misle da će se razina mora podići (a samim time i neplivači utopiti u tom silnom moru) ako se, recimo, sav arktički led otopi. Neće, ni malo. Budući da slika govori više od riječi pogledajte jedan ili oba videa na Youtube-u (navedena dolje pod 1 i 2) o čaši punoj vode u kojoj je kocka leda. Iako je čaša puna do vrha, otapanjem leda u čaši neće se preliti niti jedna kap vode. U prvom videu je objašnjenje prof. Andersona na engleskom uz odgovarajuće formule, a drugi je dio emisije obrazovnog programa sarajevske TV iz 1984.g. Nedjeljni zabavnik u kojem mladi Zijah Sokolović i Slavko Štimac objašnjavaju pojavu. Zabavnik, Poletarac i još neke serije osmislio je i režirao Timothy J. Byford, a bile su i ostale primjer kako napraviti odličnu zabavnu i edukativnu emisiju. Bilo bi korisno kad bi se današnji profesori i nastavnici malo podsjetili da postoje i ne-skolastične metode obrazovanja. Možda bi onda naši mladi bolje prošli na PISA testu. Na tom tragu, jeste li se zapitali da li je taj led slan ili sladak? Slan je, budući da su čestice soli zarobljene u ledenim kristalima.
Vratimo se na smanjenje arktičkog leda. Na sljedećoj slici prikazane su razlike ledenih površina Arktika i Antarktika od 1979. do 2014. kao odstupanje od srednje vrijednosti za razdoblje 1981.-2010.g. (nije baš jasno kako imaju jednu srednju vrijednost za sjeverni i južni led, ali nek im bude). Odstupanje je u mil. km2.
Iako ima grafikona koji pokazuju samo smanjivanje arktičkog leda odabrao sam onaj iz kojeg se vidi i da površina antarktičkog raste. Dakle, kako sezonski, tako i višegodišnji su ledene površine juga i sjevera u nekoj vrsti ravnoteže.
Kao i kod drugih dugotrajnih podataka, trend ovisi o izboru početne točke. U slučaju Arktika većina se služi satelitskim podacima od 1979.g.. Kao što priznaje i Wikipedia, satelitska mjerenja ledenih površina počela su 1972.g., ali se „zbog nekompatibilnosti“ s kasnijim načinom mjerenja prvih sedam godina ne koristi. Možda se sad ne koristi, ali se koristilo. Čuveni IPCC (međuvladin panel za klimatske promjene) je 1990.g. objavio znanstvenu procjenu klimatskih promjena. Na 224.str. prikazan je sljedeći grafikon.
Sad se vidi zašto su satelitska mjerenja prije 1979. postala nepoćudna. Naime, od 1972. do 1979. je površina rasla, a 1979. je dosegla i maksimalnu vrijednost. Kad stojite na vrhu planine svi putevi vode prema dolje. U medijima je zima te 78/79. opisana kao zima stoljeća (vidi sliku iz Poljske).
Slično (i gore) je bilo i na sjeveru SAD-a (sljedeća slika).
Wikipedia (engl. i njem.) za tu zimu imaju naslove poput: Brutalna zima, Snježna katastrofa u Sjev. Njemačkoj, a kome je video draži neka pogleda izvor br.12. Iako je na njemačkom, filmić govori dovoljno o teškim uvjetima. Nije bilo struje ni komunikacije danima.
E dobro, vidjeli smo da se ne moramo bojati dizanja razine mora, pa da vidimo što bi kompletno otapanje arktičkog leda u stvari donijelo.
Prvo, skratilo bi (pojeftinilo i ubrzalo) brodski promet koji čini 90% ukupnog svjetskog prometa robe. Na sljedećoj slici su postojeće brodske rute. Zamislite da brodovi slobodno mogu ploviti plavim područjem na sredini. Radi se o tisućama kilometara.
Sljedeća tema su nafta, plin i rude. Procjenjuje se da ispod zaleđene tundre i leda postoji 90 mlrd. barela nafte (oko 6% ukupnih svjetskih rezervi), a za prirodni plin procjena se penje na jednu četvrtinu svjetskih rezervi. Samo za ruski (sibirski) dio Arktika procjenjuje se da različite rude vrijede od 1 500 do 2 000 milijardi dolara.
I još jedna prednost. Permafrost (stalno zamrznuto tlo) obuhvaća oko 23 mil. km2 (preko dvije površine Europe). Zamislite da se na tom ogromnom području može uzgajati hrana. Kud’ ćeš bolje. Bojim se da se i priroda nešto pita, pa one dvije molekule CO2 (koje je čovjek ubacio u 100 000 molekula zraka) neće to omogućiti. Na žalost.
izvori:
1. https://www.youtube.com/watch?v=550ovNHCxAg prof. Matt Anderson (engleski)
2. https://www.youtube.com/watch?v=pkWym04TzDI (Nedjeljni zabavnik, od 2min45sek)
3. https://www.livescience.com/29654-climate-change-melting-polar-sea-ice.html
4. https://en.wikipedia.org/wiki/Measurement_of_sea_ice
5. https://scied.ucar.edu/activity/graphing-sea-ice-extent-arctic-antarctic
6. https://www.carbonbrief.org/five-charts-that-show-how-arctic-and-antarctic-sea-ice-is-faring-in-2015
7. https://www.ipcc.ch/site/assets/uploads/2018/03/ipcc_far_wg_I_full_report.pdf
8. https://www.weather.gov/dvn/01011979_brutalwinter
9. https://de.wikipedia.org/wiki/Schneekatastrophe_in_Norddeutschland_1978
10. http://www.info.clicktrans.pl/zima-stulecia-19781979/
11. https://www.youtube.com/watch?v=qc03bTGldN4
12. https://www.businessinsider.com/how-gigantic-arctics-undiscovered-oil-reserves-might-be-2016-4
Klima i Energija 