Žarkova meteorološka poezija

Prijatelj Žarko (najbolji meteorolog među pjesnicima i najbolji pjesnik među meteorolozima) me često iznenadi svojim kutom gledanja na neki problem. Nemam taj haiku nerv u kojem malo piše, ali se ima o čemu razmisliti. Evo opet malo njega i malo mene.

Noju nad nojevima

Ne prozivaj CO₂

I više nikoga

Židovom

Među spojevima

Žarko Malić Zgb, 16.2.2017.

Ana Frank je bila židovska djevojčica koja se, zajedno s obitelji, dvije godine u Amsterdamu skrivala od nacista. Pronađena je 1944.g. i odvedena u logor, gdje je umrla ili ubijena 1945.g. Imala je petnaest godina. Najpoznatija je po svom dnevniku. Zanimljiv članak s povodom izložbe o Ani Frank u Šibeniku objavljen je na šibenskom TRIS portalu (vidi izvor dolje). Izložba je izbačena drugog dana prikazivanja, zbog toga što su partizani prikazani previše pozitivno (a ustaše valjda prenegativno?). Naime, ravnatelj škole je mislio da će izložba biti posvećena samo Ani, a ne i fašizmu općenito (pa i domaćem). Pretpostavljam (nadam se) da je većinu učenika koji su izložbu vidjeli ganula Anina sudbina. Ali, to je škola, a ne život (a to su dvije potpuno odvojene stvari). Tako slično znaju (ili bi trebali) da je CO₂ neophodan za život u procesu fotosinteze. I to je samo školsko gradivo, jer su u životu neprestano bombardirani „činjenicama“ kako je CO₂ loš jer pregrijava planet. Većina vjeruje jer se ne može othrvati vladajućoj kolektivnoj malograđanskoj svijesti. Što bi Krleža rekao: “U gomili smrdi, ali je toplo.“ Ova Krležina vrijedi i za većinu klimatskih „stručnjaka“ koji, svako malo, spomenu čuveni konsensus oko uzroka klimatskih promjena (ljudski CO₂). Što nas je više i što jače vičemo, to smo više u pravu.

Fotografija Ane Frank s tekstom: ” Ovo je fotografija kako bih uvijek željela izgledati. Onda bih možda imala šansu otići u Holywood.“

Mi ubijamo

Priroda ne umire

Priroda ne ubija

Mi umiremo

Zgb, 12.9.2019.

SAD je u Vijetnamu ispustio različite otrove, što za ljude, što za biljke. Na slikama dolje je šuma mangrova prije i poslije trovanja. Osim na Vijetnamce, otrovi su djelovali i na američke vojnike, a otrova se još uvijek nađe u ribama i peradi, nakon 40 godina. Kako područje danas izgleda vidi se na trećoj slici.

Erupcija vulkana Pinatubo na otoku Luzonu (Filipini) 1991.g. bila je druga najveća u 20.st.. Srednja globalna temperatura se za razdoblje 1991.-1993. spustila za 0.5 ^oC.

Svašta priroda može ako joj se da šansa (sunce, voda i CO₂). Savladat će ona i Crvenu šumu u Černobilu, ali tu oporavak ipak neće kratko trajati. Ono što čovjek može izmisliti za uništavanje (nenamjerno u ovom slučaju) čak i priroda sporo može popraviti. A o svim svjetskim Anama…