Ugljikov dioksid

Prije glavne teme samo jedna sličica vezana uz ugljik. Šećer trske ima formulu C12H22O11 (C-ugljik, H-vodik, O-kisik). Eto, lijepo piše: čisti šećer, a malo niže: certificirano bez ugljika. Pa sad ti meni reci ‘ko je tu lud.

Naš naslovni lik s pravom je tužan i razočaran. I biljke i životinje mu se vesele, ali s ljudima nema sreće. Njegovu ulogu u fotosintezi otkrio je Jan Ingenhousz u 18.st., a već dva stoljeća kasnije je postao mega negativac. Toliko se trudio ostati samo tihi dobri duh u pozadini, ali eto Greta Thunberg ga vidi i mrzi ga. Kako je našla one dvije molekule u 100 000 i kako ga vidi jer je nevidljiv, nemam pojma. Mislio sam to pogledati u njenoj knjizi, ali Amazon prodaje kindle verziju za 10 $, pa nisam. Koja je to slijepa ksenofobija. Ne zna ništa o njemu, ali ga mrzi. Osjeća da joj uništava djetinjstvo. I takvih kao ona ima još.

Greta gleda ugljikov dioksid

Svi klimatski modeli počivaju na sljedećoj pretpostavci. Priroda se ne može nositi s one dvije molekule koje je čovjek dodatno ubacio, atmosfera će se zagrijavati i to će biti jako loše. U  pravim brojkama, prije industrijske revolucije CO2 je bilo 280 ppm,  nakon 150 godina ga ima 400 ppm. „Katastrofa“ nas očekuje kad se vrijednost udvostruči od one predindustrijske (560 ppm). Jedina prava katastrofa je  razmišljanje o statičnoj Zemlji. Prije nekoliko stotina miliona godina imali smo jedan super kontinent (Pangeja), a danas nam potresi i vulkani pokazuju kako je Zemlja i dalje živahna. Da su barem ovi klimatski „stručnjaci“ pametni kao P. Preradović koji u pjesmi „Mujezin“ kaže: “Stalna na tom svijetu samo mijena (promjena op.a.) jest“. Ne treba biti posebno pametan kako bi se prihvatila ova vječna istina.

Na sljedećoj slici se vidi nekoliko činjenica. Prije svega, razine CO2 i temperatura zraka ne idu baš nešto paralelno jedna s drugom jer postoje i drugi, puno jači faktori koji upravljaju s obje veličine. Svi rezultati su dobijeni posrednom procjenom iz ledenih jezgri, što samo znači da su približni.

crno i lijevo CO2, plavo i desno temperatura, dolje milioni godina,
lijevi rub – prije 600 mil. godina, desni rub sadašnjost

Ajmo ispočetka. Prije 500 i kusur miliona godina razdoblje smo nazvali Kambrij. Kambrijska eksplozija (Cambrian Explosion) (misli se na žive vrste) je događaj prije oko 541 mil. godina. Trajala je 20-tak mil. godina i rezultirala nastankom i razvojem različitih vrsta većine koljena (taksonomija) životinja. Nevezano uz temu, Darvinisti imaju problema s ovim razdobljem jer ne postoje nikakvi fosilni ostaci koji bi upućivali odakle toliko novih vrsta (ne postoji fosilni lanac razvoja novih vrsta). Najkraće, život je probujao. Pogledajmo temperature i CO2.  Srednja globalna temperatura je bila oko 22 oC (sad je 15 oC), a CO2 prema 7000 ppm (17 puta viša od sadašnje vrijednosti). Sisavci su se razvili prije 200 miliona godina kad je temperatura bila slična (22 oC), a vrijednosti CO2 tri do četiri puta više od sadašnjih. Život na Zemlji je sasvim uspješno postojao u bitno drugačijim uvjetima od sadašnjih, a CO2 je sad blizu minimuma pri kojem biljke (a onda i mi) još mogu opstati (150 ppm). Dovoljno je samo da zahladi, pa će onda površinska voda oceana (koji su i sad najveća skladišta CO2) u sebe uvući više CO2 i tako smanjiti količinu u zraku. Nema veze, imat ćemo više algi na meniju. Podsjećam da se u proteklih 30 godina, zahvaljući porastu CO2 u atmosferi, na svijetu dodatno zazelenjela površina jednaka površini Europe (10 mil. km2).

Ljudi su, nakon otkrića, počeli mjeriti količinu CO2 u zraku. Ernst-Georg Beck se potrudio pregledati sva ta mjerenja i evo do čega je došao.

lijevo CO2 (ppm), dolje godine, deblja linija globalna temperatura prema IPCC-u, u pozadini ciklusi sunčevih pjega

U ovoj CO2 liniji se nalazi preko 90 000 združenih mjerenja raznih autora povađenih iz 138 znanstvenih članaka. Analize sadržaja CO2 su rađene Pettenkofer-ovim postupkom kemijske analize uzoraka zraka uobičajenim za razdoblje od 1857. do 1958. Većina ovih mjerenja nikada nije ozbiljno (ili uopće) razmatrana. Sva mjesta su daleko od civilizacije i vulkana tako da na rezultate nisu mogli utjecati, a njihova raširenost značajna. Tko želi detaljnije dolje je naveden izvor.

Vidi se da koncentracija CO2 varira u vremenu, od  preko 500 do 290 ppm. Postoje tri maksimuma, 1825, 1857 i 1942 g. Nije mi namjera zaključivati više od potrebnog, a to je da postotak CO2 u zraku varira i ne stoji da je prije industrijske revolucije bio fiksiran na 280 ppm. Ovih 280 je dobijeno analizom ledenih jezgri, koje nisu direktna mjerenja i pri kojima također ima puno pretpostavki i dilema. Zašto sva ova mjerenja nisu uzeta u obzir kad se govori o CO2 je jasno. Pokvarila bi sliku i cjelokupnu koncepciju fizikalne pozadine globalnog zagrijavanja.

Za razliku od pravih mjerenja većina koristi procjene koncentracije CO2 (sljedeća slika).

lijevo koncentracija (ppmv), dolje godine, tanje linije procjene iz ledenih jezgri, deblje mjerenja Mauna Loa, CH4 – metan

Zar nije vrlo lijep i uredan grafikon. Ima malo oscilacija, ali vrijednosti uglavnom monotono rastu i savršeno se spajaju procjene i prava mjerenja. Na primjer, za pedeset godina (1800. -1850.) vrijednost CO2 je porasla za 2 ppm. I svi zadovoljno klimaju glavama kao da zaista nikada u životu nisu radili nikakva mjerenja. O greškama i dometu procjena iz ledenih jezgri pogledajte radove Zbigniewa Jaworskog (ako vam se žuri ili pričekajte pa ću ja).

Mauna Loa

Opservatorij Mauna Loa (Havaji) je svjetska referenca za količinu CO2 u zraku. Mjerenja se vrše od 1958.g., a rezultati su osnova svega što se tiče klime i njezine promjene. Da vidimo gdje je to stvarno.

Ovo tamno u sredini je krater vulkana, od kojeg je opservatorij (žuta linija) udaljen 4.5 km. Vide se i putevi lave nakon erupcija. Mauna Loa (vulkan) je najveći aktivni vulkan na svijetu. Evo kako je izgledala erupcija 1984.g.

Vulkani u erupcijama izbacuju ogromne količine sumpornog i ugljikovog dioksida, a između erupcija na rasjedima stalno izlazi dim (koji također ima puno CO2). I usred tog kaosa postavi se mjerna stanica. Kao da stavite zvjezdarnicu na glavni trg velikog grada ili termometar za mjerenje temperature zraka blizu peći. Možda se i može raditi korekcija, ali nikad ne možete biti sigurni što ste dobili.

Satelitska mjerenja koncentracije CO2 u atmosferi tek su počela u ovom stoljeću i još uvijek su u eksperimentalnoj fazi. U međuvremenu možete vjerovati ili ne vjerovati.

izvori:

https://www.researchgate.net/figure/Global-Temperature-and-CO2-levels-over-600-million-years-Source-MacRae-2008_fig1_280548391

https://en.wikipedia.org/wiki/Cambrian_explosion

https://www.geocraft.com/WVFossils/Reference_Docs/180_yrs_Atmos_CO2_Analysis_by_chemical_methods_Beck_2007.pdf

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mauna_Loa

https://www.sealevel.info/co2_and_ch4.html

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.