Iako se Nobelova nagrada za mir prilično ofucala posljednjih godina (Al Gore na pr.) još uvijek privlači dosta reflektora. Predlažem zato da nagradu dobiju Carl Hodges i Mark van Rijsselberghe. ´Ko su ti ljudi?
Mislim da je pravi trenutak da i jedan meteorolog (Carl Hodges) dobije Nobelovu. U osnovi njegova ideja je uzgoj rakova, riba i biljaka isključivo uz navodnjavanje morskom vodom.
Mark van Rijsselberghe je nizozemski farmer koji je svoj problem (ulaženja morske vode na farmu na otoku Texel u Nizozemskoj) pretvorio u uspješnu potragu za jestivim biljkama uz navodnjavanje bočatom vodom.
Za nestrpljive koji dovoljno razumiju engleski linkovi su dolje:
a slike govore zaista više od riječi.
Za one koji radije čitaju evo sažete priče.
Od ukupne količine vode na Zemlji slane vode ima oko 97%. Istovremeno pitka voda već je teško dostupna siromašnima i za piće jer se koncesije za izvore daju velikim kompanijama.
Carl Hodges je 1998.g. pokrenuo projekt ekonomski održive farme škampa, riba (tilapija), caklenjača i mangrova u Eritreji na obali Crvenog mora. Morska voda pušta se u kanal dug 5 km, na čijem putu se nalaze bazeni za uzgoj škampa zatim ribnjaci s tilapijama, a otpadnom vodom obogaćenom ostacima od rakova i riba se natapaju polja caklenjača i mangrova.
Caklenjača (zovu je i morska šparoga) je jestiva (sirova ili obrađena) halofitna biljka od čije ukupne mase 20% čine sjemenke iz kojih se dobija kvalitetno jestivo ulje. Od suhih stabljika se izrađuju građevinske ploče (iverice).
Caklenjača
Mangrov je drvenasta biljka čiji listovi su stočna hrana, stabla služe kao građevinski materijal ili ogrijev, a u njihovim šumama žive brojne vrste kukaca, vodozemaca i ptica.
Mangrov
Mark van Rijsselberghe za sebe kaže da se bavi ubijanjem biljaka. Naime, na svojoj farmi je probno posadio puno različitih vrsta običnog povrća i voća (krumpira, mrkve, rajčice, kelja, jagode itd.) i počeo ih navodnjavati kombinacijom morske i slatke vode. Podizao je koncentraciju slane vode sve do 50% i gledao da li neka vrsta preživljava i daje plodove zadovoljavajuće količine i okusa. Ovdje nije bila riječ samo o vrsti npr. krumpira koja uspijeva preživjeti nego o individualnim biljkama. Moram priznati da sam i ja potpuno zaboravio da su sva živa bića individualna, odn. da je različit prag preživljavanja svakog pojedinog bića, a ne vrste kao takve. O uspjesima i rezultatima u Pakistanu i Keniji ovdje:
https://www.saltfarmtexel.com/
https://saltfarmfoundation.com/foundation/
Zanimljivo je da su biljke pametnije od ljudi (koji često stavljaju previše soli u hranu), tako da je rajčica uzgojena slanom vodom slađa i bogatijeg okusa od one klasične (kaže Marc van Rijsselberghe).
Na Zemlji je približno 15 mil. km2 zaslanjenog tla (površina kao jedna i pol Europa), na kojem zbog nedovoljnog ocjeđivanja tla (nedostatka oborine ili navodnjavanja) slabo ili uopće ne rastu biljke.
Razmislite o mogućnostima do mog sljedećeg posta.
Klima i Energija 