Jedan politički

Tko nije s nama je protiv nas. U Hrvatskoj je na izborima premoćno pobijedio novi-stari predsjednik RH. Kako kaže magazin Politico

„Populistički dužnosnik doplovio do pobjede u hrvatskim predsjedničkim izborima. Pro-moskovski kandidat Zoran Milanović osigurao drugi mandat nakon pobjede u drugom krugu s omjerom 3:1.“

Zanimljive kvalifikacije. Prvo ovo „populistički“. Zar ne bi svi političari trebali biti populisti, tj. narodni? Pridjev je dobio negativan, skoro uvredljiv, značaj iako za to nema nikakvog razloga. Za koga, ako ne za vlastiti narod, bi političar trebao brinuti. Idemo dalje. Spojimo to s pridjevom promoskovski. Zanimljiva je ta gradacija pridjeva, kao loš, gori, najgori; tako je ovo promoskovski neka sredina. Nije baš proruski, a nije ni proputinovski. Ima li neki dokaz za tvrdnju? Nema. Ako je Politico u pravu, elementarna logika kaže da je većina nas proruska, jer smo za njega glasali. Ta perfidna, iskrivljena logika podsjeća na lunapark i dvoranu sa zrcalima koja te čine ili debelim ili mršavim, visokim ili niskim itd., ali nikad ne daju stvarnu sliku. Hrvatski građani nisu rusofili, ali imaju elementarni nagon za preživljavanjem. Možda ne žele ići ginuti za tuđe interese, plaćati višestruke iznose za hranu i grijanje i općenito živjeti lošije i u stalnom strahu. Vidjet ćemo kakve još zamke spremaju zapadni „demokrati“ kako bi nas ugurali u vlak koji ide u provaliju.

Malo o Rumunjskom presedanu, da ne kažem tihom državnom udaru. Ako se dobro sjećam, ovo je prvi put da su izbori poništeni u jednoj zemlji EU otkad je nastala. Krajem studenog prošle godine održan je prvi krug rumunjskih predsjedničkih izbora. Najviše glasova osvojio je nezavisni kandidat Calin Georgescu, do tada nepoznati političar. Drugi krug izbora bio je predviđen dva tjedna kasnije. Prvo je sud naredio ponovno brojanje svih glasova. Ustanovljeno je da je Georgescu dobio i malo više glasova nego pri prvom brojanju. Dva dana prije drugog kruga izbora ustavni sud je poništio rezultate prvog kruga i naredio ponovne izbore zbog navodnih „nepravilnosti“ u izbornoj kampanji koje su pronašle sigurnosne službe. Ovo „navodnih“ samo znači da ne postoje nikakvi dokazi za tvrdnju i poništavanje prvog kruga izbora. Osumnjičeni su Rusija i TikTok. Stvarni razlog je bio rezultat anketa koje su jasno pokazivale kako bi Georgescu dobio drugi krug s više od 60% glasova.

Priznajem da ne razumijem povezanost rezultata izbora s bilo čijom kampanjom. Ili ono što pričaš privlači ljude ili ne. Slično tome se njemačko-briselska politička birokracija buni što je Musk razgovarao sa šeficom AfD-a, Alice Weidel. Rezultati izbora ne ovise o uloženim sredstvima, kao što smo vidjeli kod nas. Vratimo se Rumunjima. Jasno i glasno, političke elite su značajno podcijenile osjećaje i želje svojih sugrađana, s kojima očigledno dijele samo državljanstvo, a ne i svakodnevne probleme i brige. Novi izbori zakazani su tek za početak svibnja. U međuvremenu EU-Nato igrači moraju smisliti kako izbaciti nepoželjnog kandidata iz igre. Što je to zgriješio Georgescu? Ništa. Ukratko, njegov osnovni moto je „Rumunjska prvo“, slično Orbanu, Ficu, Milanoviću, AfD-u i drugima. Kaže kako bi sve kompanije trebale imati barem 50% dionica u rumunjskom vlasništvu, a poljoprivreda treba omogućiti samodostatnost. Upozorava da gradnja najveće NATO vojne baze nadohvat Crnog mora i Rusije može biti priprema kolektivnog zapada za novi svjetski rat, pri čemu će Rumunjska biti sljedeća žrtvovana zemlja na oltaru zapadnog carstva (nakon Ukrajine). Sve kako bi se isprovociralo nezadovoljstvo u Rusiji, postavilo nekog Jeljcina 2.0 i nastavila prekinuta pljačka najveće i mnogim rudama bogate ogromne zemlje. Ovih dana često se, na kraju rukometnog time-outa čuje: „Iznad svih, Hrvatska“. Nema tu ništa loše, na kraju tako počinje i njemačka himna. Briselski birokrati na svaki način nastoje promijeniti takva gesla u „EU iznad svega“. Gangrenozna EU će sve jače pritiskati svoje nevoljne članice da idu u smjeru u kojem želi Europska komisija, koja sluša glas svog prekooceanskog gospodara. Pogledajmo kako to izgleda na primjeru cijena plina za kućanstva.

Otkad je EU uvela sankcije Rusiji cijena plina se skoro udvostručila. Situacija podsjeća na jedan stari zagorski vic. Ne sjećam se točno, ali recimo da je Štef ulovio neku škrtu zlatnu ribicu koja mu je ponudila ispunjenje samo jedne želje s posebnim uvjetom. Uvjet je bio da ono što poželi ribica dvostruko ispuni njegovom susjedu. Nakon podosta razmišljanja naš ribolovac je zaželio da mu krepa jedina krava koju je imao. Na pitanje ribice zašto, odgovorio je: „Susjed ima dve krave.“ Tako nekako se vodi politika vodstva EU u vezi sa sankcijama Rusiji. U međuvremenu Rusija i Kina su napravile preko 5 000 km dugačak plinovod koji iz Sibira vodi plin sve do Shangaia.

Umjesto „pogledajte semafor“ trebalo bi govoriti „pogledajte kartu“.

Ne znam da li vidite isto što i ja, ali ne postoji ništa logičnije od toga da zapadna Europa surađuje s Rusijom. Zajedno bi to bila „moćna gomilica“ (Musorgski, Rimski-Korsakov, Borodin, Balakirev i Kjui) koja bi se uspješno mogla natjecati s Kinom i SAD, pa se nadam da će jednom i barem neki političari naučiti dovoljno zemljopisa.

Lijevo i desno u politici

Postoji tradicionalna, a ipak potpuno iskrivljena, slika o tzv. desnim i lijevim strankama. Sve malo lijeve i malo desne stranke su odobrene od vodstva EU-a. Drugim riječima, koga god izaberete iz takvog šešira je blizanac nekom drugom. Čim se pojavi netko tko ne pristaje kalupu, postaje ultra lijevi ili desni. Osim kampanje strašenja i potkupljivanja neukalupljenih stranaka, uvijek postoji i ono zadnje rješenje – njihova zabrana. Da malo zbrojimo „blagodati“ našeg života u „demokraciji“. Pri izlasku iz Jugoslavije, Hrvatski dio duga je bio 10% BDP-a. Danas je riječ o 60%. Nema boljeg načina za porobljavanje bilo koga od financijske ovisnosti. S takvim dugom manevarski prostor je toliko sužen da samo preostaje slušati gazde i čekati sljedeći helikopter koji će nam dobaciti nešto novca. Za kraj jedan paradoks. Traži se više nego dvostruko ulaganje u vojsku, a novca naravno nema. Pretpostavljam da se netko već dosjetio: treba ukinuti sankcije Rusiji kako bismo mogli kupovati jeftinije energente pa će nam tako ostati novca za naoružavanje i mogući rat s tom istom Rusijom. Svašta.