Zaštita prirode i “zaštita klime”

U posljednje vrijeme “zaštita klime” nastoji se psihološki ugurati u zaštitu prirode, odnosno okoliša. Kao, oni koji se zalažu jedno, automatski se zalažu i za drugo. Nije to loša podvala prema većini koja ima nekritički odnos prema izrečenom tipa: “Ako su tako rekli, valjda je tako.”.I jedno i drugo štiti planet, zar ne?

U osnovi su te dvije grupe na potpuno suprotnim stranama. Objektivno, ništa ne uništava prirodu tako intenzivno kao obnovljivi izvori energije. Dovoljno za uvod, slijede slike.

Upotreba peleta dovodi do masovne sječe šuma.

Da li je netko za mirno prijepodne na plaži uz šum mora?

Zelenilo se uništava za potrebe solarnih panela.

Planinarenje dobija potpuno drugačiji značaj u šumi panela.

Vjetroelektrane na moru sa svojim kilometrima podzemnih kablova su noćna mora za ribare, jedriličare i morska stvorenja.

Vjetroturbine možda ne daju puno struje, ali zato uspješno ubijaju ptice i šišmiše.

Za posljednju sliku dugujem malo dulje objašnjenje. Ljudi kad se presele iz grada na selo to često rade da pobjegnu od gužve i buke. Tako su i stanovnici Hoeksche Waarda mislili sve dok im u susjedstvu nije izrasla metalna šuma vjetroturbina. Sad se kuće prodaju ispod cijene, a oni koji mogu, bježe u bukom nezagađene krajeve.

Da ne bi ostalo sve mračno pobrinuo se Ivan Stefanović, jedini potpisnik CLINTEL-ove deklaracije o klimi iz Srbije. Evo njegove karikature, nadam se prve od mnogih.

Još dvije posljedice. Prva je praktična. Treba vam nešto, odete u dućan, kupite i koristite kad vam treba. E, s ovim proizvodom (strujom) nije tako. Kupujete je kad je ima, bez obzira da li vam treba ili ne. Ne možete tužiti proizvođača zato što proizvod ne radi (nema struje), jer su takvi ugovori, a i tko je vidio nekoga tužiti zato što je pala noć, a vjetra nema.

Druga posljedica je principijelne naravi. Odmak od fosilnih goriva se radi pod izgovorom da ugljikov dioksid pretjerano grije atmosferu. Pokazalo se da i solari i vjetroturbine griju atmosferu. Solarni paneli su crni i mali dio sunčeve energije pretvaraju u struju, a najveći dio u toplinu. Nije neuobičajeno da paneli imaju i do 30 ^oC višu temperaturu od okolnog zraka.

Na slici je paralelna slika običnom i termo kamerom. Vidljivo je koliko su paneli topliji od okolnog zelenila.

O utjecaju vjetroturbina na sušenje i grijanje zraka u prizemnom sloju sam već pisao (ovdje). Za razliku od ugljikovog dioksida  čije povećanje omogućuje biljkama uspješniji rast uz manje potrebne vode, ovakva isušivanja i grijanja imaju samo negativan efekt.

Postoji vođa jedne međunarodne organizacije čiji zadatak je specifičan. Radi se o Papi i preko milijardu službeno deklariranih vjernika.

Tako izvještavaju novine. Priznajem da mi nije jasan njegov stav. Znamo da u ugljenu, nafti i plinu ne živi nijedno Božje biće. Znamo da im ovi obnovljivi izvori smanjuju staništa (sječom šuma i postavljanjem kilometara panela). Znamo da ih vjetroturbine doslovno ubijaju (ptice i šišmiše). Znamo da je uvijek bilo bolje za sve kad je bilo toplije (ovdje). I on svejedno tako. Nije mi jasno kako on misli da će “dekarbonizacija” doprinijeti razvoju života, ako znamo da je ugljik osnova života. I kako to onda Papa brani Božje djelo u kojem biljke održavaju živote svih ostalih magičnim pretvaranjem sunčeve svjetlosti, uz pomoć vode i ugljikovog dioksida u energiju potrebnu za naš život? Što će živog ostati u svijetu premreženom milijunima metalnih čudovišta i pokrivenih desecima milijuna mračnih ploča? Naravno, Papa ne mora znati koliko malo energije daju obnovljivi izvori, ali barem bi on morao shvatiti i braniti postojanje Božjeg nauma. Ovako se utopio u sivu masu raznih političara i kvaziznastvenika koji na svaki pomen Boga kažu: Izostavi Boga iz rasprave, ovdje se radi o Znanosti. Baš me zanima što bi na to rekli Tesla, Lemaitre, Newton, Kepler, Planck, Schrödinger, Heisenberg, Carnot, Maxwell i mnogi drugi, za koje je Bog bio legitimna inspiracija.