Ipak ima ljudi koji čitaju ovaj blog. Tako me prijatelj Marin upozorio na grešku u proračunu proizvodnje struje iz solarne elektrane Obrovac. U nastavku je ispravljen proračun uz prijašnji tekst. Isprika čitateljima.
Turistička sezona je, zasad, podbacila. Osim što su cijene (pre)visoke, naši najčešći gosti Nijemci imaju problema s recesijom. Dodao bih da imaju problema kako složiti kućni budžet jer od sljedeće godine svi moraju imati grijanje na struju i to novo (toplinske pumpe). To što ponekad neće biti dotične struje, njihovim vlastima ne bi trebao biti problem. Možda. Njemački Zeleni su u svojoj centrali stranke u Berlinu 2019. počeli postavljati toplinsku pumpu. Četiri godine kasnije i s utrošenih preko pet milijuna Eura, grijanje i dalje ne radi. Očekuje se da će proraditi u ranu jesen.
Počela je sezona padanja tuče. Osim kod nas tuča pada i u Nebraski (SAD). Tako je prije nekoliko dana uništena solarna elektrana u Scottsbluffu, 14 tisuća panela instalirane snage 5 MW. Postavljena je prije tri godine, a trebala je trajati 25 do 30 godina.
Postoji jedan, naizgled, paradoksalan podatak. Snaga fotonaponskih elemenata se deklarira pri temperaturi panela od 25 oC. Porastom temperature njihova snaga se ne povećava nego opada. Po mirnom vrućem danu može se očekivati da će ploče biti i na 50 oC, pri čemu njihova proizvodnja struje opadne i do 25%. Osim što im vrućina smeta, skraćuje i njihov životni vijek.
Malo o brojkama. Za one koji ne vole brojke ima usporedba u kasnijem paragrafu. Naša solarna elektrana (SE) kod Obrovca ima oko 28 000 panela za očekivanu snagu od 1.2 MW, odnosno očekuje se da će proizvoditi 11 GWh godišnje. Recimo da želimo termoelektranu na ugljen u Plominu zamijeniti solarnim elektranama. TE Plomin proizvodi godišnje 2 200 GWh struje, SE Obrovac 11 GWh. Solarna elektrana se proteže na 12 hektara. Omjer proizvodnje struje je 1:200.
Jednostavnije rečeno, kad bismo željeli zamijeniti TE Plomin trebalo bi nam 2 400 hektara zemlje i oko pet i pol milijuna fotonaponskih ploča. Ako ih tuča prije ne uništi, nakon 25 do 30 godina ih sve moramo baciti u smeće. Tu nastaju posebni problemi jer se radi o otrovnom otpadu koji u sebi ima radioaktivne i otrovne tvari, čije recikliranje se ne isplati, odnosno ono što se danas radi je njihovo mljevenje i bacanje na hrpu ili zakopavanje u zemlju. Neš’ ti ekologije.
Znate frazu „Vrijeme kao naručeno“. Vrijeme se, naravno, ne može naručiti. Direktna posljedica toga je i nemogućnost „naručivanja“ energije jer rad vjetrourbina i solarnih panela ovisi isključivo o vremenu.
Zanimljivo je kako mentalni sklop političara-znanstvenika, a i „običnih“ ljudi ima ponešto od iskonskog nepoštenja. Ideja obnovljivih izvora dobila je na značajnom zamahu s poznatom frazom: Sunce i vjetar su besplatni. U fizikalnom svijetu ne postoji besplatno i neograničeno (npr. korištenje vjetra), a koje su posljedice masovne primjene vjetroturbina više u nekom drugom tekstu. Ono što zaista jest zastrašujuće je voditi energetsku politiku na „znanstvenoj“ podlozi tipa: valjda će negdje puhati vjetar i sijati Sunce.
izvor:
Klima i Energija 