U znak sjećanja na dragog profesora i kolegu Milana Sijerkovića Sijera
Ove godine navršava se pet godina od smrti Milana Sijerkovića pa želim podijeliti s čitateljima neke od uspomena na svog profesora s fakulteta, a kasnije i kolegu. Sijer je bio čovjek kojem je sadržaj uvijek bio važniji od forme tako da smo ga i mi studenti smjeli zvati po nadimku. Od Sijera, ili bolje rečeno s njim, sam naučio osnove praktične sinoptičke meteorologije, jer smo uvijek razmatrali stvarne vremenske situacije pri čemu nam je njegovo veliko iskustvo pomoglo da postupno shvatimo složenost vremenskih prilika i nijanse o kojima je ovisila točnost prognoze. Njegova predavanja su nam bila toliko potrebna veza između akademskog gradiva i meteorološke stvarnosti. Tada nisam razumio njegov trud i napor da skuplja najrazličitije vremenske bilješke i marljivo ih zapisuje, jer su me više zanimale nove tehnologije daljinskih mjerenja od povijesnih zapisa. Danas više nego ikad razumijem značaj njegovih bilješki u vremenu u kojem je „jučer“ postala daleka prošlost, a u žarištu interesa je višedesetljetna budućnost. Njegov dugotrajan rad na pronalaženju i objavljivanju zapisa iz prošlosti pomaže nam da trenutne vremenske događaje stavimo u realne okvire.
Postoje vremenska stanja na koja možemo utjecati poput suše, poplave i tuče, a postoje i ona koja su izvan ljudskog dohvata. Orkanski vjetar poput onog od 19. 7. ove godine pripada drugoj kategoriji. I opet se mediji igraju „nezapamćenih“ događaja, slično temperaturnim „rekordima“. Da malo zavirimo u prošlost.
Slučaj tornada kod Novske 31. svibnja 1892. godine postao je poznat, prije svega zbog odličnog opisa i analize našeg čuvenog prirodoslovca Andrije Mohorovičića, a jednako tako i zbog nevjerojatne siline vjetra. Naime, vjetar je uspio odvojiti jedan putnički vagon vlaka koji je upravo kretao sa stanice, dignuti ga u zrak i baciti na tlo trideset metara dalje, pri čemu su tri putnika teško ozlijeđena. Procijenjeno je da je vjetar porušio 150 tisuća stabala bukve i hrasta u obližnjoj šumi, a brzina vjetra prelazila 300 kilometara na sat. Mohorovičićeva analiza je objavljena u bečkom znanstvenom časopisu čime je opovrgnula, tada uvriježeno, mišljenje da se tornado pojavljuje samo u Sjevernoj Americi.
No ipak, najraniji poznati opis tornada u kontinentalnoj Hrvatskoj objavio je Gospodarski list. Župnik iz Velikog Bukovca, naselja u Varaždinskoj županiji, Josip Šavor je za Gospodarski list opisao tornado koji se dogodio 25. kolovoza 1865. godine. Dojmljiv i potresan je njegov opis katastrofe koja je u samo nekoliko minuta uništila sve što joj se našlo na putu. Vjetar, tuča i jak pljusak su uništili sav urod, počupali voćke, odnijeli krovove, tako da je čak i crkveni bakreni krov odbačen nekoliko kilometara dalje u rijeku Bednju. Stoka je uginula pod ruševinama krovova, a mrtve ptice su u hrpama ležale oko kuća i drveća.
Ako zavirimo malo u podatke koje je Sijer našao, vidjet ćemo i sljedeće:
1000. godine – toliko sušna i vruća godina da su rijeke presahle širom Europe.
1132. godine – na području Njemačke velika vrućina i suša. Zemlja je ispucala s velikim pukotinama. Rijeka Rajna je sličila potoku.
1473. godine – Od sredine ožujka do kraja rujna vrućina i suša. Dunav se u Mađarskoj mogao prehodati.
1658. godine – U okolici Zagreba mraz je krajem lipnja uništio sav urod.
1715. godine – U Sarajevu je sredinom kolovoza pao snijeg, a na rijekama se pojavio višednevni led. 1801. i 1802. godine – Obilne i česte kiše u proljeće i ljeto onemogućile su obrađivanje polja. Zbog nestašice hrane ljudi su pripremali jela od trave i kruh od hrastove kore.
Ono u što nas žele uvjeriti je da se to danas događa puno češće. Pozovimo opet malo zdravog razuma u pomoč. Prije tisuću ili nešto manje godina bilo je značajno manje pismenih ljudi, a vrijeme nije bilo zanimljivo osim ako se događalo nešto izvanredno. Globalna komunikacija nije postojala, pa se tako malo ili ništa znalo o vremenu koje se događa u susjednoj državi, a za neke kontinente nismo ni znali.
Alimonti i sur., 2022. su napravili kritičku analizu trenda ekstremnih vremenskih događaja iz čijeg rada sam izdvojio samo jedan detalj. Istraživački belgijski centar CRED prikuplja podatke o prirodnim katastrofama. Uvjeti za proglašenje nekog događaja katastrofom je zadovoljenje jednog od sljedećih kriterija:
1. Stotinu ili više ljudi je pogođeno pojavom
2. Deset ili više ljudi je poginulo kao posljedica događaja
3. Proglašeno je izvanredno stanje
4. Zatražena je međunarodna pomoć
Da vidimo kako to izgleda grafički u vremenu.
Bez obzira što porast djeluje sugestivno, ovdje se radi o poboljšanju registracije događaja, a ne o prirodnom trendu. Riječima CRED-a: „S gledišta analize prirodnih katastrofa, rast stanovništva i obrasci ekonomskog razvoja su važniji od klimatskih promjena ili cikličke varijacije vremena kad se objašnjava ovaj uzlazni trend. Danas, ne samo da je više ljudi u opasnosti nego prije pedeset godina, nego je i gradnja u poplavnim ravnicama, zonama potresa i drugim visoko rizičnim područjima povećala vjerojatnost da uobičajena prirodna opasnost postane velika katastrofa.“
Usporedimo gornji graf s onim o broju potresa za isto razdoblje.
Vidi se da je trend vrlo sličan prethodnom, a vjerojatnost da je broj potresa povezan s klimatskim promjenama je izuzetno mala, iako me ne bi čudilo da netko istakne i taj argument. Ovako i onako ugljikov dioksid, plin bez kojeg svi umiremo, je kriv za sve ostalo, pa zašto ne bi bio i za potrese.
izvori:
Milan Sijerković: Vrijeme nemirno, klima rasklimana, Zagreb, 2014., Plejada
Alimonti et al., 2022. : A critical assessment of extreme events trends in times of global warming
Klima i Energija 