Upotreba riječi kao što su: kriza, deficit, katastrofa i sličnih se upeterostručila u zapadnim medijima nakon 1990.-tih. Nestala je Baba Roga zvana socijalizam pa su političari i mediji morali naći nove igračke za plašenje naroda i otimanje para. Sjećam se jedne vijesti s TV-a: „Cijene nafte su skočile na svjetskim burzama jer se oluja približava Meksičkom zaljevu.“ Istina je da se dosta nafte vadi iz Zaljeva, oko dva posto svjetske proizvodnje, ali se i platforme grade tako da mogu izdržati i vrlo jake oluje. Nisu loši ovi majstori izmišljanja opasnosti. Taj skok cijene nije dugo izdržao, jer je oluja prošla bez posljedica, ali su opet strah i panika dopunili džepove najbogatijih.
Ajmo malo na pandemiju. Ne tvrdeći ništa o ozbiljnosti bolesti pogledajmo statistike iz Velike Britanije i SAD-a na uzorku od preko 37 miliona zaraženih. Prosječna dob umrlog od ili s virusom u Velikoj Britaniji je 80 godina, godinu dana manje od njihove prosječne životne dobi. U SAD-u je prosječna životna dob 78.6 godina, a ona umrlih s ili od virusa 78.6 godina. Nisam pogrešno napisao, brojke su jednake. Dakle, ljudi prosječno umiru jednako stari kao što su to i bez pandemije. Uz to uzmimo dodatni stres, izoliranost, neprirodan način života i prekinutih aktivnosti i liječenja drugih bolesti, još dobro i prolazimo. Kriza. Ima lažno svjetlo na kraju tunela zvano cjepivo. Nisam antivakser, ali. Razvoj cjepiva je složen, dugotrajan i odgovoran posao ili bi barem takav trebao biti. U panici koja je stvorena sve što se proizvede dobije „privremenu“ dozvolu, pa testiraj na milijardama ljudi. Panika i greške su kao prst i nokat. Imam još jednu temu, pa prije nje jedna prigodna.
Vijeće staraca
Prvu zadaću
Vijeću staraca
Šapuće priroda
Partite ča
Žarko Malić
Sljedeća stanica: klimatske promjene. La Niña i dalje traje, kažu na TV da je u Sibiru puno toplije, a moje centralno grijanje i dalje radi. U Australskoj državi Viktoriji, bogatoj prirodnim plinom, u pripremi je zaustavljanje daljeg širenja plinskih instalacija kako bi se postigao cilj smanjenja emisija CO2 do 2030. godine. Zgodno. Uzmimo da ste mladi par koji želi kupiti novu kuću. Može, ali u njoj neće biti instaliran plin. Kako kod nas, tako i u svijetu, najskuplji energent je struja, pogotovo ako je iz „obnovljivih“ izvora. Nema veze, bit će gore i to ne samo mladima. Umjesto ljetovanja i sličnih gluposti novac će odlaziti na struju, koje ponekad noću kad nema vjetra neće ni biti. Čista uživancija. Izgovor im je dobar, spašavanje ni manje ni više nego cijelog planeta, kao da planet zanima kolika mu je temperatura. Prošla je Zemlja, a i mi s njom, puno toplija razdoblja pa ni njoj ni nama ništa ne fali (osim zdravog razuma).
Sve što god napravili neće biti dovoljno dobro, jer ideja iovako nije bila „ohladiti“ planet, nego prouzročiti pustoš, nestašice, glad pa i smrt povratkom na srednjevjekovni način života. Najbolja poluga za realizaciju je strah. Stephen King je, prije nego što je napisao roman „It“, anketirao djecu i saznao da se djeca najviše plaše klaunova. Tako je nastao i Pennywise, njegov strašni klaun. Da postoje i „klaunovi“, sijači straha za odrasle, dobro se vidi i iz tema ovog članka. Zar ne bi bilo zgodno da im uzvratimo, barem rečenicom: “Više neću glasati za tebe.“
Klima i Energija 