Audiatur et altera pars

Jedno je od osnovnih pravnih načela u suvremenom pravosuđu preuzetom još iz rimskog prava. Prevedeno na hrvatski znači: “Neka se čuje i druga strana.“  Upravo to je nadnaslov Znanstvenog manifesta zaklade CLINTEL, osnivača i predsjednika dr. Guusa Berkhouta vezano uz znanost i klimatske promjene.

Manifest ima deset teza, a ovdje je njegov prijevod.

1. SLOŽENOST VIŠEFAKTORSKIH I VIŠESKALNIH SUSTAVA ZAHTIJEVA ŠIROKU SURADNJU ŠIROKOG SPEKTRA ZNANSTVENIH POLJA I DISCIPLINA

Klimatske promjene imaju široku lepezu uzroka, kako prirodnih tako i antropogenih. Neophodna je integracija znanja iz mnogih znanstvenih disciplina, kao što su astronomija, geologija, arheologija, meteorologija, oceanografija i biologija, za puno razumijevanje složenih uzročnih veza koje su u pozadini klimatskih promjena. Istovremeno, integracija teorijskog znanja s tehnologijama mjerenja bi trebala biti od vrhunskog značaja, što skoro uopće ne vrijedi u trenutnom mainstream (glavnina, glavna struja) istraživanju klime.

2. PRAVO ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE JE OTVORENOG UMA I OZNAČAVA GA VIŠESTRUKOST GLEDIŠTA BEZ DOGMI I PREDRASUDA

U službenoj klimatskoj znanosti potisnute su radoznalost i raznolikost, a dogma Antropogenog Globalnog Zagrijavanja (AGZ) se bezobzirno nameće. Sjetimo se IPCC-ovog izuzetno nevjerojatnog scenarija RCP 8.5, koji se u literaturi najčešće predstavlja kao nastavak dosadašnjeg načina rada i poslovanja (business as usual). Bez obzira na ključne znanstvene, ekonomske i društvene temelje za propitivanje ove dogme, svaka sumnjičavost se proglašava neznanstvenom. Znanost nije ni religija ni politička pozicija. Znanost ne napreduje skandiranjem: „Vjerujem“ nego pitanjem: „Pitam se?“. Danas ne postoji financiranje istraživanja koje je skeptično prema uobičajenim postulatima klimatske znanosti. Cenzura često sprečava objavljivanje kritičkih članaka u recenziranim znanstvenim časopisima.

3. VJERA U ZNANSTVENE MODELE JE VJERA U PRETPOSTAVKE KOJE LEŽE U NJIHOVOJ PODLOZI; SAMO ISPRAVNE PRETPOSTAVKE VODE ISPRAVNIM ODGOVORIMA

Ono što nam govore računalni modeli isključivo ovisi o onome što su njihovi autori stavili u njih: pretpostavke, odnose, parametrizacije, aritmetička pojednostavljenja, granične uvjete itd. Na žalost, mainstream klimatolozi vrlo rijetko raspravljaju o ovim izborima u svojim složenim klimatskim modelima. Na primjer, koliko su rezultati modela osjetljivi na pristrane pretpostavke grupa klimatskih modelara? Još uvijek znamo vrlo malo o tome.

4. S DOVOLJNO PARAMETARA MODELA UVIJEK JE MOGUĆE REKONSTRUIRATI PROŠLA MJERENJA, POTVRDA ISPRAVNOSTI MODELA ZAHTIJEVA PUNO VIŠE TRUDA

Parametarsko podešavanje malo govori o ispravnosti modela. Čuveni matematičar John von Neumann (1903 – 1957) je rekao: „S četiri parametra mogu napraviti slona, s pet mogu učiniti da maše surlom.“ Pravi test modela je mogu li točno predvidjeti buduća mjerenja. U ovome su klimatski modeli pogrešni. Već trideset godina, IPCC pogrešno predviđa alarmantno visoke temperature u svojim izvještajima. Obzirom na njihov neuspjeh, zašto i dalje dozvoljavamo IPCC-u da objavljuje svoja zastrašujuća dugoročna klimatska predviđanja sumnjive kvalitete?

5. POBOLJŠANI MJERNI SUSTAVI SU ODLUČUJUĆI ZA ZNANSTVENI NAPREDAK; PRAVA ZNANOST ZAHTIJEVA RAVNOTEŽU TEORIJSKE I EMPIRIJSKE ZNANOSTI

Do znanstvenih proboja dolazi se poboljšanim sustavima mjerenja koji istraživačima omogućuju nova i/ili bolja ponovljiva mjerenja. Pomislimo na upečatljiva poboljšanja u mikroskopiranju ili mogućnostima suvremenih teleskopa. Pomislimo na nizozemsku mrežu LOFAR antena koja je već do sada otkrila tisuće novih galaksija. Na žalost, glavna struja znanosti o klimi je više zainteresirana modelima nego mjerenjima; klimatski modelari vode kolo. U vrlo složenom klimatskom pitanju, novi sustavi mjerenja bi trebali imati najviši prioritet kao mjerilo ispravnosti IPCC-ovih modelskih pretpostavki.

6. POVIJEST ZNANOSTI POKAZUJE DA NOVA SHVAĆANJA NE DOLAZE OD SLJEDBENIKA NEGO ONIH KOJI IMAJU RAZLIČITA MIŠLJENJA OD VEĆINE; ONI KOJI SUMNJAJU I ONI KOJI IMAJU RAZLIČITA MIŠLJENJA STVARAJU ZNANSTVENU POVIJEST

Kopernik, Galileo, Newton, Gauss, Curie, Einstein, Watson, Crick, Wilkins i Hawking su svi kritički sagledavali prevladavajući konsensus i usudili se krenuti drugačijim putem. Bez njih napredak ne bi bio moguć. Za razliku od toga, glavna struja klimatske zajednice je vrlo malo napredovala. Oni su se usmjerili na sve ogorčeniju obranu ograničene pretpostavke da CO2 uzrokuje zagrijavanje. Oni koji sumnjaju i imaju različito mišljenje se ne toleriraju.

7. ODVAJANJE ZNANOSTI I POLITIKE JE OPĆE DOBRO; AKADEMIJE ZNANOSTI BI TREBALE ŠTITITI ZNANSTVENIKE OD POLITIČKIH IDEOLOGIJA

Kad političke ideologije poglase „konsensus“, kritički orjentirani znanstvenici su marginalizirani, isključeni iz znanstvene rasprave ili otpušteni. Na primjer, profesor Peter Ridd, stručnjak za koraljne grebene, je javno otkrio više nevjerodostojnih recenziranih znanstvenih članaka koji su lažno tvrdili da klimatske promjene ubijaju Veliki koraljni greben (Australija, op.prev.). Njegovo sveučilište ga je otpustilo nakon što je radio više desetljeća. Sud je odlučio da je otkaz nepravilan i naredilo sveučilištu da mu nadoknadi štetu. Ne samo što je postupak sveučilišta očigledno kršenje akademske slobode, nego također šalje opasan signal mladim znanstvenicima: nemojte se usuditi prkositi dogmi jer ćete biti izbačeni. Klimatska cenzura nas vraća u Srednji vijek. Disidenti teorije antropogenog zagrijavanja se ekskomuniciraju.

8. AKADEMIJE ZNANOSTI IMAJU MORALNU OBAVEZU UPOZORITI DRUŠTVO NA BESMISLENE ZAKLJUČKE KOJI SLIJEDE IZ NAIVNOG VJEROVANJA U NEZRELE ZNANSTVENE MODELE

Do sada su klimatski modeli pokazali da nisu u stanju pouzdano predvidjeti globalno zagrijavanje. Zbog toga njihova predviđanja nisu solidna osnova za političku strategiju vladajućih. Klimatske politike su skupe i imaju velike posljedice po društvo. Na primjer, IPCC-ova predviđanja ekstremnog zagrijavanja i dizanja razine mora su prouzročila puno straha i nemira u svijetu. Budući da su današnje klimatske politike zasnovane na ovim alarmantnim modelskim predviđanjima, postojeća energetska infrastruktura se uništava s nesmotrenom žurbom. Tipičan primjer klimatske gluposti je trošenje milijardi dolara na prljave elektrane na drvo. Zbog takozvanih „zelenih“ rješenja se uništavaju šume s jedinstvenim ekosustavima. Bizarno!

9. ZNANSTVENA ZAJEDNICA BI TREBALA BITI POŠTENIJA U VEZI S GRANICAMA MOĆI ČOVJEČANSTVA DA PODČINI PRIRODNU PROMJENJIVOST

Znanost bi se trebala početi odupirati apsurdnim agendama nadnacionalnih organizacija. Misliti da uvijek možemo kontrolirati složene procese kao što su vrijeme i klima u makro svijetu i mutacije patogena u mikro svijetu je jednako tako naivno kao što je i arogantno. Ne ponašajmo se kao da smo suvremeni Don Kihoti. U istraživanju klime ne bismo se trebali fokusirati na smanjenje nego na prilagodbu mnogim posljedicama prirodne promjenjivosti koje nas očekuju – promjenama koje ne možemo kontrolirati.

10. „ZNANOST JE RIJEŠENA” JE IZJAVA OPĆE SUGLASNOSTI (KONSENSUSA) KOJU NIKAD NEĆE UPOTRIJEBITI PRAVI ZNANSTVENICI

Argument o konsensusu objedinjuje dvije stare zablude – poziva na brojnost i poziva na autoritet (argumentum ad populum i argumentum ad verecundiam, lat.). Izjava da je „znanost riješena“ je tvrdnja zamišljenog konsensusa koju upotrebljavaju klimatski aktivisti kao zamjenu za znanost. Kao što je rekao Michael Crichton (1942 – 2008) o ovoj temi: „Znanost nije konsensus, a konsensus nije znanost.“ Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015., koji je zacrtao klimatski program za sljedeća desetljeća, zasnovan je na izjavi da je „znanost riješena“. Istina je da znanost uopće nije riješena. Vrlo malo znamo o tome koliko čovječanstvo doprinosi globalnom zagrijavanju. Mi također ne znamo da li i u kojoj mjeri će toplije vrijeme na svjetskoj razini donijeti više štete ili koristi.

Mainstream klimatološke znanosti ne slijedi ni jednu od ovih deset teza. Istraživanje klime je krenulo putem koje je profitabilno onima koji ga vrše i onima koji ga koriste, ali nije znanost. Interesi znanosti i politike su međusobno jako isprepleteni. Kao rezultat je potraga za objektivnom znanstvenom istinom napuštena već desetljećima. Povijest će okriviti znanstvenike, birokrate i političare koji su pokrenuli, podržavaju i nastavljaju ovakvo zastranjivanje znanosti.

Zadnji odlomak je dio otvorenog pisma, uz manifest, koje je dr. Berkhout (Emeritus Professor geofizike, član Nizozemske Akademije umjetnosti i znanosti i predsjednik Climate Intelligence Group (CLINTEL)) poslao svojoj matičnoj Akademiji, kao i evropskoj i svjetskoj krovnoj organizaciji nacionalnih akademija u lipnju ove godine.

Na žalost, primjer iz Manifesta u kojem je dr. Peter Ridd dobio zadovoljštinu na sudu nije završio na tome. Žalba sveučilišta je prihvaćena na višem sudu tako da je dr. Ridd ipak dobio otkaz. Kako kaže dr. Jennifer Marohasy: „U Australiji nije umro Veliki koraljni greben nego akademska sloboda.“

Za kraj, drago mi je što ima još ljudi koji misle svojom glavom i ne prihvaćaju zdravo za gotovo sve što serviraju političari i „znanstvenici“ pod njihovim okriljem.

izvor:

Scientific Manifesto

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.