Mačji kašalj, sitnica, no problem, časkom, jednostavno. To je, vjerojatno, rekao Schellnhuber kad su ga pitali da li zna razlog klimatskih promjena (vidi post o V. Ebertu). Ne znam za luk, ali s vodom nije baš tako. Zajedno sa sunčevim zračenjem i ugljikovim dioksidom čini životni trio koji nam omogućuje opstanak. Što bi tu sad moglo biti zanimljivo?
Većina nas, kad se kaže anomalija vode, pomisli na činjenicu da je voda najgušća pri 4 oC, što omogućuje morskim organizmima preživljavanje zimi. To je stara poznata stvar i, uostalom, voda je barem jednostavna, dva atoma vodika i jedan kisika.
Na internet stranici Sveučilišta London South Bank ima i o drugim anomalijama vode. Kad se sve zbroji – 74 anomalije (zasad). Stalno se pronalaze nove i ne mislim da će taj proces uskoro prestati. Ovdje samo jedan primjer. Specifični toplinski kapacitet ima maksimum na oko -45 oC, a radi se o duboko-pothlađenoj vodi. Na sljedećoj slici se vidi izraziti skok kod 230 K (Kelvina).
Rad koji je korišten pri ovom objašnjenju:
P. Kumar and H. E. Stanley, Thermal conductivity minimum: a new water anomaly, Journal of Physical Chemistry B 115 (2011) 14269-14273 (naglašavam godinu)
Ovo sam stavio u post samo zato da pokažem kako je svijet oko nas pun čuda i kako nijedna tema za znanost nikada nije potpuno riješena. Sumnja u dane postulate i čini osnovu znanosti. I to sad usporedimo s kaotičnim klimatskim sustavom i tvrdnjama mnogih kako je „znanost s tim završila (riješila)“ (u originalu „ The science is settled). Znači, zna se uzrok klimatskih promjena – to je čovjek i njegov CO2. Poznato je i koja će temperatura vladati svijetom za 100 godina. Nemoj netko da pita nešto dalje i sumnja u znanstvene gurue.
Svi se slažu da je vodena para najznačajniji staklenički plin. Koja je uloga oblaka u priči se ne mogu složiti jer ima kontradiktornih rezultata istraživanja. U svakom trenutku oko 67% Zemljine površine je stalno pod oblacima. Isječak iz trećeg IPCC izvještaja:“…oblaci ostaju glavni razlog nesigurnosti zbog velikog broja interaktivnih procesa koji doprinose stvaranju oblaka…“
izvor: https://neo.sci.gsfc.nasa.gov/view.php?datasetId=MODAL2_M_CLD_FR
Vodena para je zaslužna za 66 do 85% efekta staklenika, dok je uloga ugljikovog dioksida procijenjena na 9 do 26%. Da vidimo što kaže istaknuta njemačka modelarka Daniela Jacob, vodeća autorica u petom IPCC izvještaju. „Za razliku od drugih stakleničkih plinova, vodena para ima puno veću vremensku i prostornu varijabilnost koja nije dobro motrena, a nepotpuno je i njeno razumijevanje.“ Slično kao i u jezicima. Kaže vam Nijemac farcojg i sad mu vi dodajete upaljač (farcajg u lokalnom narječju, Feuerzeug u originalu), a on se hoće povesti s vama (Fahrzeug – vozilo).To nerazumijevanje ne sprečava mnoge izjave poput :“Vodena para nije uzrok zatopljenja.“ Shaviv je u pravu kad kaže: “CO2 je uzrok samo zato što ne znamo za neki drugi“ (još).
Još malo o vodi, ovaj put slanoj. Venecijansko čudo tehnike projekt Mose (Mojsije) nije spasio grad od poplave jer nije gotov. Radi se o 78 pokretnih metalnih barijera koja se dižu ako postoji opasnost od poplave. Ukupna duljina elemenata je 1.6 km, a trebaju štititi grad od poplava visine do 3 metra. Gradnja je započela 2003.g., a do 2013. je bilo gotovo 85% posla. Očekuje se da će projekt biti gotov do 2022., a cijena je prava sitnica – 6.5 mlrd €. Usporedimo ovih (valjda) 20 godina s 13 godina koliko je Rusima krajem 19.st. trebalo za 9 000 km transsibirske željeznice. Stvarno napredujemo.
Nadam se da venecijanski Mojsije neće imati solarni pogon, jer kad puše jugo, onda je i oblačno.
https://www.yaleclimateconnections.org/2008/02/common-climate-misconceptions-the-water-vapor-feedback-2/http://www1.lsbu.ac.uk/water/water_anomalies.html
http://www1.lsbu.ac.uk/water/thermodynamic_anomalies.html#Cpmax
https://hr.wikipedia.org/wiki/Projekt_MOSE_(Venecija)
Physics and Chemistry of the Earth Part A Solid Earth and Geodesy 26(6-8):523-527 · December 2001
Klima i Energija 