Sinoć u subotu 19.10. u 20h u Zagrebu je izmjerena temperatura 16 oC, po modelu (sedmodnevni meteogram) je trebalo biti 18 oC. Jutros u u 05h izmjereno je 10 oC, po modelu 14 oC (izvor: https://meteo.hr). Dan kao i svaki drugi, nikakva fronta ili ciklona ne čeka iza ugla. Prognoza za manje od 24 sata unaprijed. Odstupanja stvarnosti od modela: dva do četiri stupnja više daje model. Događa se. I kako kaže DHMZ ispod meteograma: „Također, valja imati na umu da je pouzdanost prognoza sve manja, što je prognostičko razdoblje dulje.“ Što prevedeno znači što dalje – to gore. Danas postoji niz prognostičkih modela i čovjek, kao i prognostičar, može birati. Svi mi imamo favorite kojima više vjerujemo. Profesionalac (a zašto ne i bilo tko koga zanima prognoza) u vremenu nauči u kojim situacijama neki model bolje predstavlja stvarnost. Nečija stručnost može se procijeniti i preko jačine argumenata kojima brani svoj stav (u ovom slučaju rezultatima kojeg modela se prikloniti). U svakom slučaju, bolje je i pogriješiti braneći stručne argumente nego sastavljati bezgrešne i besmislene alibi prognoze kao: „Ujutro će mjestimično biti magle ili sumaglice koja će ponegdje i dulje potrajati. Danju se očekuje promjenjivo oblačno sa sunčanim razdobljima. Moguća je slaba kiša povremeno, a mjestimično postoji vjerojatnost i za grmljavinski pljusak koji rijetko može biti praćen tučom, olujnim vjetrom i poplavom.“ Samo me strah da nisam nešto izostavio.
Malo je dulji uvod, ali mislim da dobro dočarava ono što slijedi. Postoje ozbiljni indikatori da je zagrijavanje od 2 oC na stotinu godina koje daju klimatski modeli pretjerano, kao što je vidljivo iz svjedočenja dr. John Christy-a pred komitetom predstavničkog doma Kongresa SAD-a iz 2016.g. (izvor: https://docs.house.gov/meetings/SY/SY00/20160202/104399/HHRG-114-SY00-Wstate-ChristyJ-20160202.pdf
Sljedeći grafikon je iz tog svjedočenja. Na njemu su prikazane linearni trendovi srednjih vrijednosti porasta temperature atmosfere (od površine do 15 km visine) od 1979. do 2015.g. prema radio-sondažnim (plavo), satelitskim (zeleno) i modelski prognoziranim vrijednostima (crveno). Radi se o 24 modela koji su korišteni nekoliko puta s različitim parametrima. Vidljivo je da stvarni podaci imaju gradijent od jednog stupnja na stotinu godina, a srednja modelska vrijednost (predviđanje) je 2 stupnja zagrijavanja (dvostruko više).
Ono što se iz ovog grafikona ne vidi su vrijednosti koje daju pojedini modeli. Na sljedećoj slici je prikazano upravo to.
Radi se o tropskim predjelima (od 20N do 20S) u kojima bi efekt zagrijavanja trebao biti najizraženiji. Ne znam koliko se dobro vidi, ali postoji jedan usamljeni jahač među modelima čije vrijednosti su vrlo blizu mjerenima (dodiruje se krivulja s plavom satelitskom 2005. i 2015.g), što znači da najbolje opisuje stvarnost satelitskih i radio-sondažnih mjerenja. Radi se o ruskom (pa kud baš ruskom) INM-CM4 modelu. E sad, imamo srednju vrijednost od 2 stupnja na stotinu godina (crveno), imamo satelitske i radio-sondažne podatke koji pokazuju da bi zagrijavanje trebalo biti dvostruko manje i imamo model koji to dobro predstavlja. IPCC se odlučio za alibi prognozu (možda da ne naljuti Amerikance čiji model daje zagrijavanje od 4 stupnja na stotinu godina). Bilo bi potpuno nebitno kad to ne bi bila osnova za političke odluke koje utječu na kvalitetu života praktički svih ljudi na planetu.
