Litij-ionske baterije u upotrebi su proteklih četrdesetak godina. Vremenom su postale nezamjenjivi dio najrazličitijih uređaja, ali se povećanjem njihovog broja i kapaciteta pojavljuju i problemi. Tako je norveška pomorska kompanija Havila Kystruten zabranila prijevoz svojim trajektima za sva električna, hibridna i vozila na pogon vodikom, zbog opasnosti od požara, a slične zabrane postoje i za oštećene električne automobile.
Orijentacija na obnovljive izvore, kao glavne snabdjevače struje za nacionalne električne mreže nosi sa sobom i probleme. Osnovni je u njihovoj nemogućnosti kontinuirane i stabilne opskrbe strujom. Tako je to kad proizvodnja struje ovisi isključivo o vremenu. Jedna od jesensko-zimskih sinoptičkih situacija je široko anticiklonalno polje bez vjetra koje silaznim strujanjem blokira vertikalnu razmjenu zraka i u prizemnom sloju održava hladno i oblačno vrijeme. U takvim slučajevima sloj stratusa blokira iole značajniji dotok sunčevog zračenja. Prizemni sloj je hladan, mračan i vlažan. Budući da nema vjetra, vjetorturbine ne rade, a efikasnost solarnih panela je blizu nule. Ovakva situacija može potrajati danima, a ja se sjećam jedne od prije dosta godina kad je Zagreb četrdeset dana zaredom bio pod hladnom maglom oko nule, a na Sljemenu je bilo sunčano s temperaturama do 15 oC.
Kako bi održali iluziju o mogućnosti da se vjetrom i suncem može ukinuti ili značajno smanjiti potreba za strujom iz pouzdanih izvora poput nuklearnih ili elektrana na plin, naftu i ugljen, klima-majstori su se dosjetili baterija. Kao, kad ima vjetra i sunca struja se pohranjuje u velike baterije i koristi kad je vrijeme nepovoljno. Europski institut za klimu i energiju (EIKE) iz Njemačke ima zanimljiv tekst i proračun kako bi to moglo izgledati. Uzmimo da se sva struja proizvodi pomoću vjetra i sunca i da „tamna tišina“ traje deset dana. Možda nećete vjerovati, ali za takvu situaciju (koja je sasvim realna) se dobija potpuno nezamisliv podatak. Takva baterija bi težila 60 milijuna tona, izračunao je Staffan Raveman. Vijek trajanja ovakvog monstruma je od 10 do 15 godina. Isti autor je izračunao da je za kontinuiranu proizvodnju dovoljnog broja zamjenskih baterija u tom razdoblju trebalo 57 velikih tvornica. Dodajem da trenutno postoji jedna, a još četiri se planiraju.
Hajdemo do kraja u paradoks. Energija potrebna za izradu takve baterije zahtijeva oko 3 miliona GWh. Recimo da za izradu nove baterije imamo 15 godina, jer će tada trebati mijenjati staru. Podijelimo s 15 i dobijemo 200 000 GWh godišnje. I sad dolazimo do stvarnog problema obnovljivih izvora. Postojeća godišnja proizvodnja struje Sunca i vjetra u Njemačkoj, koja ima nešto manje od 29 000 vjetroturbina i preko 5 miliona solarnih panela, je 220 000 GWh. Drugim riječima, praktički cijela proizvodnja struje otišla bi na izradu nove baterije. U slučaju da želite staru bateriju reciklirati u jednoj godini treba vam još 60 000 GWh, što znači da uopće nemate dovoljno energije za njeno postojanje.
Kao što se vidi, cijela ova priča podsjeća na kvaku 22 i prizemnim izrazom rečeno je najobičnija idiotarija. Tako to biva kad političari odlučuju o stvarima o kojima pojma nemaju. Još u smjesu dodate malo „zelenih“ aktivista koji na čudan način žive od aktivizma, medija koji guraju službene narative i „stručnjaka“ koji pod svaku cijenu žele novac za svoja „istraživanja“ i eto ti jedne od najglupljih iluzija novog doba.
izvor:
Klima i Energija 