Prvo skoči pa reci hop
Tehnološki napredak ne ostvaruje se političkim naredbama, a nove tehnologije ne nestaju preko noći. Električna struja, koja život znači, prvi put se počela koristiti uz pomoć fosilnih goriva (ugljena) prije 143 godine u Londonu, a takve termoelektrane i danas se grade širom svijeta. Njihov vijek trajanja je od 40 do 50 godina, za koje vrijeme pouzdano daju potrebnu energiju. Zanimljiv je slučaj prve elektrane na prirodni plin izgrađene u Švicarskoj 1939. godine, koja je u aktivnom statusu rezerve bila sve do 2002. godine. Sedamdeset godina nakon prve elektrane na ugljen s radom je počela i prva nuklearna elektrana, a ove godine je pokusnim radom zapoćela i prva elektrana na pogon torija u Kini. Svi navedeni načini proizvodnje struje i dalje se koriste u ovisnosti o mogućnostima pojedine države pri ćemu se pokazuje da energije pohranjene u tlu ima u izobilju, samo je pitanje kako je sigurno iskoristiti. Birokratsko-političko zadavanje rokova zabrane upotrebe jednog tehnološkog načina i prelaska na drugi je siguran put u neuspjeh.
U gornjoj tablici je vidljivo povećanje emisija CO2 od usvajanja klimatskog dogovora o potrebi njegovog smanjenja u Rio de Janeiru. Vidimo da su samo SAD i EU u stvarnosti smanjile emisije, s tim da je smanjenje SAD-a relativno malo. Očigledno je da konkurentnost proizvodnje značajno ovisi i o cijeni energije, a obnovljivi izvori (osim što su nepouzdani) zahtijevaju velike subvencije.
Iako Vietnam prema standardu zaostaje za razvijenima, ono što se može vidjeti ne izgleda loše.
Nisam bio u Vietnamu, ali sam nekoliko puta bio u Bruxellesu, a dojam se može svesti na tri riječi: zapušten, oronuo i prljav. Nije to jedini grad u EU koji odiše raspadom civilizacije. Kako se jedna dobra ideja o jakoj zajedničkoj Europi pretvorila u birokratsku diktaturu pokazuje i sljedeća usporedba. U proteklih pet godina u EU je donešeno 13 000 različitih propisa koji najviše pogađaju srednje i male tvrtke. Donose se propisi koji im otežavaju i poskupljuju poslovanje.
Vratimo se Draghijevom izvještaju. Umjesto prepuštanja konkurentnosti tržištu, DI predlaže povećano interveniranje država s oko 750 do 800 milijardi Eura godišnje za daljnje investiranje u „zelene“ tehnologije. Iako svjestan problema konkurentnosti predlaže još jaču primjenu onih mjera koje su i dovele do zaostajanja Europe. Kako kaže Draghi: „Došli smo do točke u kojoj ćemo, ako ne djelujemo, morati ugroziti naše blagostanje, naš okoliš ili našu slobodu.“
Upravo u ovoj rečenici se krije kvazi-religiozno razmišljanje pri kojem planet treba zaštititi od ljudi, tako što ćemo ga potpuno uništiti na temelju nedokazane i apsurdne pretpostavke o ugljikovom dioksidu kao izvoru zla, umjesto onog što on uistinu jest; uvjet održanja života na planetu.
I tako Draghijev plan postaje plan deindustrijalizacije, osiromašenja i oduzimanja slobode kretanja. Riječima Furfarija: „Naša konkurentnost, nezavisnost i sloboda ovise o obilnoj, pouzdanoj i dostupnoj energiji. Potrebno je vratiti se osnivačkim principima, prihvatiti energetski pragmatizam i uravnotežiti okolišne i ekonomske potrebe.“
Izvori:
https://stephenheins.substack.com/p/headline-over-reliance-on-renewables
Klima i Energija 