Uskoro će se navršiti šest godina kako sam poćeo objavljivati tekstove. Ovo pred vama je okruglo 200. tekst.
Pokazalo se da neki političari ipak poćinju uvažavati stvarnost. Tako Tony Blair, bivši britanski premijer poručuje sljedeće sadašnjem Starmeru:
Prevedeno: „Neto nula (emisija) je osuđeno na neuspjeh, kaže Blair Starmeru. Političari se moraju suočiti s „neugodnim činjenicama“ oko skupih zelenih politika, kaže bivši britanski premijer.“
Uzrok izjave je poznat; raspad elektroenergetskog sustava koji je ostavio bez osnovnih potreba oko 60 milijuna ljudi. U međuvremenu se saznalo za još nekoliko činjenica. Pokazalo se da ovo nije prvi slučaj (ali je najveći) nestanka struje na velikoj skali u državama koje prednjače u upotrebi obnovljivih izvora energije (vjetra i sunca). Slična situacija dogodila se u Australiji 2016. i Britaniji 2019. godine. Vrlo mala inercija sistema (slaba mogućnost prilagodbe promjenama) koji se oslanja na vjetar i solare navedena je kao rastući problem stabilnosti mreže još u izvještaju europskih stručnjaka 2017. godine, a potvrđena radom španjolskih stručnjaka 2022. godine. Citirajmo Michaela Shellenbergera: „ Nestanak struje u Španjolskoj nije bio samo tehnički neuspjeh, bio je to politički i strateški neuspjeh.“ Budući da je glavna tema teksta predavanje S. Furfarija o energetskoj budućnosti EU prilično opširna bit će podijeljena na dva dijela, tako da tekst ne bude predugačak.
Malo vremeplova. Prije godinu dana bio je gotov izvještaj Maria Draghia (bankara i bivšeg talijanskog premijera) o smjeru kojim treba ići EU. Naši mediji prenijeli su neke njegove dijelove. Jedna od intrigantnih činjenica je što je izvještaj bio gotov u travnju (aprilu), a objavljen u rujnu (septembru), pri čemu su odabrani znali njegov sadržaj u travnju. Zašto nije objavljen onda kad je napravljen? Kažu mediji zato da ne utječe na izbore za EU parlament u lipnju (junu). Lukavo okretanje stvarnosti. Naime, da su svi znali za zaključke izvještaja pitanje je kako bi danas izgledao sastav parlamenta. Upravo je njegovo neobjavljivanje utjecalo na izbore, koje u Hrvatskoj vrlo malo ljudi ozbiljno shvaća. I u pravu su, jer ti glasovi, kao i cijeli rad EU parlamenta znači malo ili ništa budući da sve konce povlači tzv. Europska vlada. Na te prošlogodišnje izašlo je 20% glasača, 7% manje od prošlih. Ipak ljudi polako, ali sigurno shvaćaju da njihov glas ne utječe na bilo što.
Prije nekoliko dana naš predsjednik je točno ustanovio kako „EU nema energiju jer je se odrekla. Ne može nadomjestiti onakvu kakvu je imala kad ju je za nisku cijenu uvozila iz Rusije.“
Sljedeći tekst zasnovan je na predavanju dr. Samuela Furfarija, stručnjaka za energiju, koji je analizirao energetski dio Draghijevog izvještaja (DI).
Središnja teza DI je kako će EU povećati svoju konkurentnost daljnjim investiranjem u zelene tehnologije i dekarbonizaciju. Ključne činjenice DI su dobro detektirane poput:
„Za EU tvrtke je cijena struje još uvijek dva do tri puta viša, a cijena plina četiri do pet puta viša od one u SAD-u“
„Po prvi put nakon hladnog rata mi se uistinu moramo zabrinuti za naše preživljavanje.“
„EU se suočava s ozbiljnim izazovima konkurentnosti“
„Industrijska proizvodnja je pala za 10 do 15% od 2021.g.“
Bez obzira na takvo stanje stvari DI i dalje predlaže još agresivniju zelenu tranziciju. Furfari (2024) naglašava postojeće probleme nepouzdanosti energije vjetra i sunca, skupe infrastrukture pohrane (dodao bih i opasne), stalne potrebe financijskog potpomaganja unatoč desetljećima investiranja, što sve ima za posljedicu povećanu cijenu struje. Uz to, najveći dio ove infrastrukture proizvodi se u Kini (85% solarnih panela, npr.) U izvještaju se vrlo malo spominje nuklearna tehnologija, a nafta samo jednom. U stvarnosti energija se dobija iz sljedećih izvora.
Kao što se vidi, svo to uništavanje prirode postavljanjem tisuća vjetro i solarnih elektrana doprinosi samo 3% energije, ali zato troši ogroman novac na subvencije. U svjetskim okvirima EU doprinosi 7% emisijama ugljikovog dioksida. Da vidimo što radi ostatak svijeta, posebno države BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, JAR, a odnedavno i Egipat, Indonezija, Iran, Etiopija i UAE).
Za one koji nisu vični grafikonima kratko objašnjenje. Države BRICS-a razvijaju i troše sve energetske izvore, ali je glavnina oslonjena na fosilna goriva (ugljen, naftu i plin), dok EU razvija obnovljive, ali zato značajno smanjuje upotrebu fosilnih goriva. Na desnoj strani se vidi posljedica takvih politika, odnosno porast emisija u BRICS-u i pad emisija u EU. Drugim riječima, veliki dio stanovništva Zemlje „ne zarezuje ni 2 posto“ (ferma, šljivi i sl.) pokušaje EU da s „visoko moralnog pijedestala“ utječe na sporiji razvoj ostalih. Jedina posljedica ovakvog razvoja situacije je nazadovanje EU, jer dok svi drugi idu naprijed naši „moralni“ političari nas guraju u srednji vijek. Ako želimo stvarno sačuvati prirodu moramo koristiti fosilna goriva ili nuklearne elektrane. Čim se političko-birokratski diktat umiješa u tehnologiju, stvar je osuđena na propast.
Jedno od najčišćih goriva – prirodni plin je također zanemaren u Draghijevom izvještaju. Njegov strateški značaj za petrokemijsku industriju, grijanje, transport i ostale industrijske grane ne samo da ga čini nezamjenjivim, nego različite zabrane traženja ovog visoko vrijednog energenta onemogućuju energetsku neovisnost EU-a. Podsjetimo se kako je prošla inicijativa premijera Milanovića 2015. godine kad je postojala namjera istraživanja plina i nafte u Jadranu. Nevladine udruge su se žestoko usprotivile i projekt je odgođen do daljnjeg. Sve bi bilo malo simpatičnije kad se ne bi znalo da dobar dio novca takve udruge dobijaju od stranih vlada i organizacija. Ovako ostaje sumnja da zastupaju interese onih koji ih financiraju.
izvori:
https://stephenheins.substack.com/p/headline-over-reliance-on-renewables
Klima i Energija 