Elektroenergetska mreža je nježna tvorevina. Najjednostavnije rečeno, proizvodnja i potrošnja struje moraju biti u skoro savršenoj ravnoteži da bi sustav funkcionirao. U mreži orijentiranoj na klasična goriva, u koja već 70 godina ubrajamo i nuklearne elektrane, sustav se relativno lako prilagođava oscilacijama potrošnje, a za veće izazove postoje i međudržavni dalekovodi, koji ponovno uravnotežuju proizvodnju i potražnju.
Iako je još rano za konačne zaključke, evo što se moglo saznati o nedavnom velikom nestanku struje koji je zahvatio Španjolsku, Portugal, dijelove Francuske, a prema Euronewsu nestanka struje bilo je sve do Belgije. Prije svega zahvaljujem Joanne Nova, australskoj novinarki čije odlične tekstove pratim.
Koliko smo ovisni o pouzdanoj opskrbi strujom pokazuje i to što je Španjolska proglasila izvanredno stanje. Kad nestane struja, jednostavno sve staje pa čak i opskrba vodom i hranom.
Španjolska je država koja je žestoko zagrizla u postavljanje vjetroturbina i solarnih panela. Na grafikonima koji slijede se vidi porast postavljenih solarnih panela i vjetroturbina u vremenu.
Prije tjedan dana izašao je članak o velikom uspjehu jer je 16.4. ove godine prvi put u radnom danu sva struja dobijena iz obnovljivih izvora. Pri tome je 46% struje dobijeno od vjetra, a 27% od solarnih panela. Povijesni dan. Da, ali nama struja treba i kad nije taj idealni povijesni dan. Pogledajmo kako je izgledala energetska mješavina 28.4. u 12h30min, pet minuta prije raspada sustava.
Manje-više svi izvori su bili prema očekivanju osim vjetra, koji jednostavno nije puhao. A možda je pet minuta kasnije neki oblak zasjeo iznad solarne elektrane ili je previše ljudi upalilo grijač vode za podnevnu kavu ili čaj. Uglavnom, kad nemate pouzdani izvor poput termoelektrane koji nosi osnovno opterećenje i ima brzu mogućnost prilagodbe ne vrijedi postaviti ni još sto puta više obnovljivih izvora. Njihova masovna upotreba naglavačke okreće osnovnu civilizacijsku tekovinu, a to je da čovjek upravlja njemu potrebnom energijom, a ne priroda preko ćudljivog vremena. Dugo je trebalo da postanemo gospodari svojeg napretka i sigurnosti preživljavanja. Kao što se vidi, vrlo malo treba da ponovno postanemo izbezumljena masa koja grabi sve do čega može doći kako bi preživjela.
Svojevremeno je državni planski socijalizam loše prolazio u odnosu na liberalni kapitalizam jer su se stvari naređivale odozgo i bespogovorno izvršavale bez obzira na to da li su imale smisla ili ne. Taj koncept je imao za posljedicu tehnološko zaostajanje, nizak životni standard i državu koja je naređivala tok misli svakog pojedinca.
Zvuči nekako poznato i blisko. Političkim diktatom EU dužni smo postavljati nepouzdane izvore energije čijom efikasnošću ne upravljamo. O tehnološkom zaostajanju više drugom prilikom, a životni standard nezaustavljivo klizi nizbrdo. Mediji nam pokušavaju naređivati što da mislimo, a disonantni tonovi se guše zabranama, kao u Rumunjskoj i Francuskoj. Civilizacijske osnove poput pitke vode, odvodnje i struje, zdravstva i školstva propadaju u EU birokratskom raju, a ni proizvodnja ne prolazi bolje jer se tvornice gase zbog skupe i nepouzdane energije, kao i birokratskih Himalaja koje treba savladati.
I sad ta gangrenozna tvorevina želi zamesti svoje tragove neuspjeha izazivanjem i pripremanjem za rat, odnosno proizvodnjom još jednog narativa straha, iako se u stvari radi o nastavku potpune kontrole stanovništva. Stišću medijsku dugmad, a većina spremno odgovara rusofobijom, sinofobijom (Kinom), trumpofobijom i kojom god treba. Kao što sam već puno puta napisao: strah i panika su vrlo loši savjetnici za održanje zdravog razuma, a gdje nema razuma nema ni čovjeka.
izvori:
Klima i Energija 