Naš dobri, nevidljivi Kaspar atmosfere (ugljikov dioksid), kojeg ima tako malo, a znači tako puno, je dobio još jednu potvrdu svoje vrijednosti. Pisao sam o tome kako više CO2 u atmosferi znači da biljke imaju manje otvore na listovima i tako gube manje vode u razmjeni s okolinom, ali se ne mogu sjetiti kako se tekst zvao. To je univerzalni mehanizam koji omogućuje biljkama preživjeti s manje vode. Ova činjenica je dobila potvrdu u radu stručnjaka Kineske poljoprivredne akademije znanosti (Song i sur., 2024.). Obuhvaćeno je razdoblje od 1982. do 2015. godine za područje srednjih geografskih širina sjeverne Zemljine polutke. Analiza je kvantitativno pokazala upravo to, naime da je povećanje ugljikovog dioksida statistički najjače povezano s povećanjem zazelenjenosti površine Zemlje. Riječima autora: „Dodatno, rezultati parcijalne korelacione analize su pokazali da povećane koncentracije CO2 ne samo što potiču rast vegetacije kroz gnojidbeni efekt (CO2) nego i neizravno povećavaju dostupnost vode poboljšanjem učinkovitosti korištenja vode.“
Na zapadu postoji potpuno neutemeljeno podcjenjivačko mišljenje o svemu što dolazi s istoka. Ovo mišljenje su mediji razvijali desetljećima i nekako je većini odgovarao taj nadmoćni položaj. E pa, društvo, svijet se u međuvremenu promijenio. Ni Afrika ni Južna Amerika nisu više samo izvor sirovina, što materijalnih, što ljudskih, za potrebe zapadnih gospodara u koje se silom guramo iako smo pri dnu hranidbenog lanca tog istog zapada. O Aziji ne treba trošiti previše riječi. Prošlo je pet godina otkako je Kina prva spustila svemirski brod na tamnu stranu Mjeseca. To je ona strana koju nikad ne vidimo jer se Mjesec sinhrono okreće oko Zemlje. Prošle godine indijski svemirski brod je sletio na Južni pol Mjeseca. Oduvijek mi je bilo svejedno otkud je netko, a važno kakav je.
U međuvremenu mržnja i strah su opet u modi. Većina upravo gleda otkud je netko, a ne kakav je. Imam i sam ograničenih poznanika kojima je dovoljno da je netko iz…, kako bi ga mrzili, onako općenito. Na pitanje zašto? odgovaraju – ne znam ali ih mrzim. Nekima od njih u olakšavajuću okolnost uzimam pivsku obamrlost mozga, ali ima i onih koji su potpuno trijezni.
Vratimo se na podtemu. Svi se nešto pitaju zašto je Ukrajina nedavno upala na ruski teritorij, a odgovor je, barem meni, jasan. Zato da se, što je moguće više, produlji rat. U međuvremenu neki političari i kauč „ratnici“ skoro pa zazivaju nuklearni rat, kao da je to igračka na daljinsko upravljanje, dok na radiju sviraju vesele ljetne pjesme. Sve je bajno dok bombe padaju na druge. Meni je dosta rata, za koji sam mislio da ga nikad neću doživjeti, a eto, ponovno se potežu stara ružna pitanja od kojih samo mali broj trgovaca smrti misli da ima koristi. Koliko god se trudio, kolektivni zapad ne može spriječiti rađanje multipolarnog svijeta u kojem postoje veliki igrači poput zemalja BRICS-a. Uloga američkog dolara, kao univerzalne valute, je sve manja, zbog čega cijene zlata uporno rastu. Što prije izvučemo glavu iz pijeska u kojem je mrak pa mislimo da smo sami i gospodari svih onih par milimetara oko nas, to će buđenje biti manje bolno. Indija, Kina, Rusija i ostali neće nestati, a dok se mi zabavljamo kako uništiti vlastitu civilizaciju, oni idu dalje i nije ih briga za klimatske promjene. Vrijeme ucjenjivanja zemalja u razvoju je prošlost koja se upravo događa. Tko preživi, pričat će.
izvor:
https://iopscience.iop.org/article/10.1088/1748-9326/ad5f43/pdf
Klima i Energija 